DIJELILI SU BEZ ZAKONA, ZA SITNIŠ I IZA ZATVORENIH VRATA: Od Rimčevih koncesija do Vukadinove Vlade, HBŽ i dalje na posljednjem mjestu u Federaciji
Kupres je zaustavio tvornicu, ali ne i kamenolom iz kojeg je trebala izrasti. Koncesija koju je dala Vlada Nediljka Rimca vrijedi do 2035. Tu, na kupreškom kamenu, završava i naš serijal. Dvanaest...
Kupres je zaustavio tvornicu, ali ne i kamenolom iz kojeg je trebala izrasti. Koncesija koju je dala Vlada Nediljka Rimca vrijedi do 2035.
Ključne točke
Tu, na kupreškom kamenu, završava i naš serijal. Dvanaest nastavaka vodilo nas je od Rimčeva potpisa do Kupresa, od vjetroelektrana nad Tomislavgradom do izvorišta pitke vode. Mijenjala su se imena, resursi i općine, a zaključak je svaki put bio isti: bogatstvo ove županije dijelilo se bez valjanog zakona, za sitniš i iza zatvorenih vrata.
Od 2007. do danas ugovori su se potpisivali pod pet vlada, od Rimčeve do Vukadinove. Odgovarao nije nitko.
A županija kojoj je obećano da će biti prva sada je posljednja u Federaciji. Ovo je završni račun: što se dogodilo, tko je potpisivao i zašto nitko ne polaže račune.
Tvornica zaustavljena, kamenolom ostaje
Kupresu smo posvetili posljednja dva nastavka. U jedanaestom smo pokazali kako je njemački projekt tvornice magnezija stigao nadomak grada, uz samo izvorište pitke vode. Vrata mu je otvorila Vukadinova Vlada, koja se investitoru stavila „na dispoziciju“.
Zatvorio ih je Kupres. Mladi za Kupres, udruga Attivo i planinarsko-ekološka udruga Stožer skupili su 4.308 potpisa protiv tvornice, a Kuprešani su izašli i na mirnu prosvjednu šetnju. Fondacija ACT s akademikom Murizom Spahićem, stručnjakom za hidrologiju i geoekologiju, izašla je na teren i upozorila: „Ovaj projekt prijeti zraku, vodi, tlu i budućnosti cijelog kraja.“
Odlučujući korak napravilo je Općinsko vijeće, koje je jednoglasno zaštitilo izvorišta pitke vode. Investitor se povukao i sam napisao da je lokacija u zoni zaštite, pa „projekt u izvornom obliku više nije moguć“. Od magnezija pritom ne odustaje, nego razgovara o drugoj lokaciji.
Ali tvornica nije bila početak priče. Početak je kamenolom koji je dala Rimčeva Vlada. Kako smo pokazali u desetom nastavku, za kubik tog kamena plaća se manje nego za kavu, a županija i općina od njega zajedno naplate tek nešto više od 6.000 maraka godišnje.
Aneksom je kamenolom gotovo utrostručen i produljen, a taj aneks Vukadinovo Ministarstvo gospodarstva građanima i dalje daje samo na uvid. Mladi za Kupres Vladi su zato poručili: „Transparentnost nije skrivanje koncesijskih ugovora.“
Kuprešani su tražili da se ugovor raskine. Odluku o raskidu nismo pronašli. Načelnik Kupresa i gradonačelnik Livna u srpnju su novi zakon o koncesijama odnijeli pred Ustavni sud, a ostali načelnici nisu im se pridružili. Odluke još nema. KODD i druge udruge tvrde da je odgovor sudu, umjesto Skupštine koja je zakon donijela, napisala Vlada.
Kupres je, dakle, zaštitio izvorište. Kamenolom ostaje, a s njim i zakon koji priznaje koncesije dijeljene bez zakona.
Presuda u ladici, koncesije na stolu
Na Kupresu se u malom vidi cijeli serijal: koncesija iz Rimčeva vremena, aneks iz razdoblja bez zakona, Vlada koja investitoru otvara vrata i zakon koji sve to priznaje.
Sve počinje presudom koju nitko nije proveo. Iste godine kad je Rimčeva Vlada dala kupreški kamenolom u koncesiju, Ustavni sud presudio je da zakon po kojem se koncesije dijele krši prava općina. Kako smo zapisali u prvom nastavku, umjesto novog zakona donesene su samo dopune starog, koji je već prestao važiti.
Najveći val koncesija krenuo je pod Nediljkom Rimcem, bivšim premijerom i današnjim federalnim ministrom zdravstva. Prvi spis s njegovim potpisom, koji smo otvorili u drugom nastavku, čine dvije odluke o lignitu u Livanjskom polju, močvari od međunarodne važnosti, donesene istoga dana.
Rimčev potpis stoji i ispod ugovora za vjetroelektranu koji smo objavili kao ekskluzivu. Investitor tri desetljeća uzima vjetar za 1,5 posto prihoda, a županiji na kraju ostavlja dotrajale turbine, bez ikakva jamstva za njihovo uklanjanje.
Prema podacima Ministarstva gospodarstva, više od polovice svih koncesija dodijeljeno je u mandatima dvojice premijera: Rimca iz HDZ-a 1990 i Ivana Vukadina iz HNP-a. Njihove stranke i sada zajedno čine vlast.
U razdoblju bez zakona potpisano je najmanje 55 koncesijskih ugovora, za projekte procijenjene na više od 1,6 milijardi eura.
Prema federalnoj reviziji, iz cijelog tog sustava u 2021. naplaćeno je nešto više od pola milijuna maraka.
Više vjetra, manje novca
Pod Vukadinom se sustav nije zaustavio. Na njegovu je čelu, kako smo pokazali u trećem nastavku, premijer kojega je CIK stavio na popis dužnosnika koji na kraju mandata nisu na vrijeme predali završnu imovinsku izjavu i čiji je HNP, prema nalazu CIK-a, iz županijskog proračuna primio novac suprotno zakonu.
Tomislavgrad, općina kojom je Vukadin godinama upravljao, ugovorio je, kako smo pokazali u četvrtom nastavku, pet puta više vjetra nego cijela Švicarska, a i dalje je među nerazvijenim općinama. Rok koncesije počinje teći tek kad elektrana proradi, a ugovori se čitaju pod nadzorom.
Novac je priča za sebe. Od svakih sto maraka prodane struje u proračune stignu otprilike tri, izračunali smo u petom nastavku. Nijedna vjetrokoncesija u općini ne doseže ni minimum koji je Vukadinova Vlada sama propisala, a odluku kojom bi ijedan stari ugovor bio podignut na taj minimum nismo pronašli.
Odlučivalo se brzo i mimo ljudi. Vjetropark iznad Livna u prostorni je plan ušao amandmanom, nakon samo dvadeset minuta stanke, kako smo pokazali u šestom nastavku. Gradsko vijeće Livna poslije je reklo „ne“, a da je Skupština njegove zahtjeve ikad raspravila, u javnim materijalima nismo pronašli.
Kad su se Livnjaci digli zbog radova na Kruzima, premijer je na radiju pitao „Koji građani?“ Brige građana nazvao je špekulacijama i pitao tko plaća aktiviste.
Voda, ruda i šume, isti obrazac
Tako je bilo i s pitkom vodom. Za koncesiju na Poljanama, kojoj smo posvetili sedmi nastavak, Vladino vlastito radno tijelo utvrdilo je kršenje zakona, a Vlada je ugovor zadržala i odobrila mu aneks. Transparency je zbog skrivanja informacija protiv nje dobio dvije presude, a kaznena prijava godinama čeka u tužiteljstvu.
I s rudom. U Mesihovini je, kako smo pokazali u osmom nastavku, rudnik boksita prihodovao više od pet milijuna maraka, a općini je pripalo tek sedamnaest tisuća. Javnosti je objavljen potpis na ugovoru, ali ne i cijena, a revizori su utvrdili da je Ministarstvo naknadu obračunavalo po podacima koje su mu dostavljali sami koncesionari. Selo pritom strahuje za pitku vodu.
Ni izvan koncesija nije drukčije. Hercegbosanske šume, čiju stabilnost HDZ 1990 hvali kao svoj uspjeh, revizori su ocijenili negativnim mišljenjem: poslovanje nije bilo zakonito, a gotovo svi novi radnici primljeni su bez natječaja.
Liječnici u Livnu veće plaće nisu dobili pregovorima, nego tek kad je njih trideset i jedan dao otkaz. Rimac je poslije na predizbornom skupu „povećane plaće medicinskom osoblju“ upisao u uspjehe. Za to se vrijeme u županiji ugasila svaka peta osnovna škola.
Rezultat je zapisan službeno. Na indeksu razvijenosti Federalnog zavoda za programiranje razvoja za 2025. Hercegbosanska županija je deseta od deset, drugu godinu zaredom.
Institucije čekaju, potpisnici traže mandat
Tko će za sve to odgovarati? Odgovor bi trebale dati institucije. Zasad čekaju.
Županijsko tužiteljstvo poručilo je još u siječnju da su akti doneseni protivno presudi ništavi od samog početka i da je moguća kaznena odgovornost premijera i ministara iz svih tih vlada. U svibnju je potvrdilo da zbog vjetroparka Čadilj nalaže izuzimanje dokumentacije i od same Vlade. Optužnice, koliko je javno poznato, nema.
Županijska pravobraniteljica, koja na sudu brani imovinu županije, napisala je da ugovore iz razdoblja bez zakona ne može braniti jer su „ništavi“. Predložila je raskid ili tužbe. U javnim izvorima nismo pronašli ni raskid ni tužbu.
Vlada je umjesto toga izabrala zakon. Kako smo pokazali u devetom nastavku, Skupština je na njezin prijedlog izglasala zakon u kojem za te iste ugovore piše: „priznaju se u smislu faktičkog stanja“. Istim je zakonom šutnja općinskog vijeća postala pristanak. Ruku je za njega digao i Jozo Ćosić, predsjedatelj Skupštine i šef županijskog HDZ-a 1990.
Vlada uporno ponavlja da je sve zakonito i transparentno. Zbog koncesija, koliko je javno poznato, ostavku nije dao nitko. Rimac i Vukadin predvode liste svojih stranaka za Skupštinu, a Ćosić je na Rimčevoj listi. Odgovornost u ovoj priči ima imena i potpise. Samo je nitko ne preuzima.
Kupres je pokazao da se može drukčije
Premijer je u kolovozu poručio da bi „volio vidjeti tko će se usuditi napraviti moratorij na koncesije“. Moratorij traže tisuće potpisnika peticije „DOSTA JE!“ iz Tomislavgrada, Livna i Kupresa, udruge, pa i HRS, izborni partner vladajućih stranaka. Kupres je pokazao da za to ne treba hrabrost, nego vlast koja sluša one koji ovdje žive.
Cijeloj županiji trebaju tri stvari:
- Petogodišnji moratorij i neovisna revizija. Pet godina bez ijedne nove koncesije, dok neovisni revizori ne provjere svaki postojeći ugovor, počevši od onih sklopljenih bez zakona. Na Kupresu bi revizija počela od aneksa kojim je kamenolom gotovo utrostručen.
- Javne konzultacije i pravo mještana na „ne“. Nijedna turbina blizu naselja bez suglasnosti mještana, a šutnja općinskog vijeća mora značiti odbijanje, a ne pristanak. Kupreško vijeće pokazalo je koliko to vrijedi kad je zaštitilo izvorište.
- Međunarodni natječaj umjesto pogodbe. Vjetar, sunce, kamen i voda daju se transparentnim međunarodnim natječajem, uz pravičnu naknadu i ugovore koje svatko može pročitati.
Ništa od toga nije radikalno. Investitori su dobrodošli, ali vlast koja zna čiji je vjetar najprije postavi pravila, a tek onda potpisuje. Ova je devetnaest godina radila obrnuto.
„HBŽ PRVA, A NE DESETI!“ obećavao je Vukadinov HNP. Deseto mjesto je rezultat. Između obećanja i rezultata stoje potpisi Rimčeve i Vukadinove vlasti. Svaki ima ime.
Godinama su dijelili vjetar, kamen i vodu. Jedino što nikad nisu podijelili jest odgovornost.
Ovim nastavkom završava serijal. Popis svih 11 predhodnih nastavaka nalazi se ispod teksta.
6/12 KAKO SE KONCESIJE GURAJU KROZ SKUPŠTINU: Prostorni plan mijenjan amandmanima na dan glasovanja
