Deset koncesija na 966 kilometara: Kako je Tomislavgrad ugovorio pet puta veću snagu vjetroparkova od cijele Švicarske

Švicarska je 42 puta veća od Tomislavgrada. Ima Alpe, Jura, vjetrovite prijevoje i jednu od najbogatijih energetskih industrija na svijetu. Ukupna snaga svih njezinih vjetroelektrana iznosi oko 102 megavata.

Tomislavgrad ima 966 četvornih kilometara, 59 naselja u 47 katastarskih općina, i, prema Informaciji o koncesijama koju je Općinsko vijeće primilo na znanje 9. prosinca 2025., deset ugovora o koncesiji za vjetroelektrane ukupne snage 544,9 megavata. Uz njih još dva solarna parka od 192,5 megavata. Sve na trideset godina, uz mogućnost produljenja za još petnaest.

Pet Švicarski vjetra, ugovoreno u jednoj općini.

Ta brojka postaje zanimljiva tek kad se stavi uz drugu. U lipnju 2026. Federalni zavod za programiranje razvoja objavio je indeks razvijenosti za 2025.. Tomislavgrad je u njemu 57. od 79 općina, u skupini koju država službeno naziva nerazvijenom. Hercegbosanska županija je deseta od deset.

Jedan dokument pokazuje koliko je vjetra prodano. Drugi pokazuje što je od toga ostalo ljudima.

DESET KONCESIJA NA 966 KILOMETARA

U pogonu (prosinac 2025.): Mesihovina 50,6 MW, 22 agregata, od 2018. · Jelovača 36 MW, 18 agregata · Ivovik 37,8 MW, 9 od 20 agregata na teritoriju općine, od 2024.

U izgradnji: Tušnica 72,6 MW, 11 agregata · Baljci 48 MW, 16 agregata, TOMKUP d.o.o.

Radovi nisu započeli: Gradina 100 MW, 17 turbina, ugovor iz 2008. · Pakline 1 i 2 · Galečić 29,9 MW · Orlokuk 90 MW · Ljubuša 80 MW

Solarni parkovi, ugovori iz ožujka i travnja 2024.: SE Seline, INSOLAR d.o.o., 100 MW · SE Orlovac, EARTH FINANCE d.o.o., 92,5 MW

Koalicija koja vodi peticiju očekuje da do kraja 2026. radi pet vjetroelektrana s 87 agregata, računajući svih 20 agregata Ivovika. Građanske inicijative govore i o 13 vjetroparkova i 12 solarnih elektrana u planu; službena Informacija Općine bilježi deset vjetrokoncesija i dvije solarne. Općinu smo zamolili da objasni razliku.

Izvor: Informacija o koncesijama, Službeni glasnik Općine Tomislavgrad 8/25

Tomislavgrad protiv Švicarske: što pokazuju razmjeri

Tomislavgrad već danas, s tri elektrane u pogonu i 124 megavata, ima više vjetra od cijele Švicarske. Kad prorade Baljci i Tušnica, imat će ga dvostruko više. S onim što je potpisano, više od pet puta. Budući da je Švicarska 42 puta veća, vjetroelektrane bi u Tomislavgradu bile oko 228 puta gušće nego u zemlji koja se u europskim raspravama navodi kao primjer opreznog širenja vjetroenergije.

Druga mjera je veličina pojedinačnog projekta. Najveća švicarska vjetroelektrana ima 16 turbina i 37,2 megavata. Sama koncesija za Orlokuk, na kojoj još nije zabijen kolac, predviđa 90 megavata. Ljubuša 80. Gradina 100. Svaki od ta tri nezapočeta duvanjska projekta pojedinačno je dva do tri puta veći od najvećeg u Švicarskoj.

Treća mjera je Europa. Prema podacima Međunarodne agencije za obnovljivu energiju, Tomislavgrad po instaliranoj snazi vjetra nadmašuje ili će nadmašiti trinaest europskih država, Sloveniju, Slovačku, Crnu Goru, Latviju, Island, Cipar, Maltu, Sjevernu Makedoniju i druge. Jedna općina od tridesetak tisuća stanovnika, ispred trinaest država.

Samo po sebi to nije ni dobro ni loše. Vjetar je resurs kao šuma ili voda, i zajednice se na njemu bogate. Pitanje je samo što je Tomislavgrad za svoj vjetar dobio.

Pet Švicarski vjetra, a Tomislavgrad 57. od 79

Indeks razvijenosti ne mjeri megavate. Mjeri pet stvari: koliko poreza na dohodak po stanovniku plaćaju ljudi koji tu žive, koliko ih radi, ostaju li ili odlaze, koliko je starih i koliko je obrazovana radna snaga. Drugim riječima, mjeri je li se ono što se na nekom prostoru događa pretvorilo u plaće, posao i ljude koji ostaju.

Za Tomislavgrad odgovor stoji u tablicama. Porez na dohodak po stanovniku: 192 KM godišnje, prema federalnom prosjeku od 457 KM. Učenika u osnovnim školama: 39,7 na tisuću stanovnika, skupina s najmanje djece u Federaciji. Rang u 2025.: 57., bez ikakve promjene u odnosu na godinu prije. U skupini nerazvijenih općina Tomislavgrad je bio i 2019., godinu nakon što je na Mesihovini, na njegovu teritoriju, proradila prva vjetroelektrana u BiH.

Županija u cjelini prolazi još gore. U tablici kantona Hercegbosanska županija je posljednja, s indeksom 0,29, i s najnižom ocjenom u Federaciji u dvije kategorije: dohotku stanovnika i starosti stanovništva. Najniža primanja, najstariji ljudi.

Megavati, dakle, ne ulaze u plaću. Ulaze u nešto drugo. U ugovore.

Rok od trideset godina koji počinje tek kad elektrana proradi

Svaki od deset ugovora za vjetroelektrane u Informaciji Općine sadrži istu rečenicu: koncesija se daje na trideset godina, „koje počinje danom komercijalnog pogona”.

Zvuči kao tehnička sitnica. Nije. Sat počinje kucati tek kad elektrana proradi. Dok ne proradi, koncesionar drži lokaciju, a nitko drugi je ne može dobiti. Radio Slobodna Europa opisao je upravo taj mehanizam na primjeru Ivovika: rok teče od puštanja u pogon, čime je drugim ulagačima onemogućeno da dobiju koncesiju na istom mjestu.

Najbolji primjer je Gradina. Ugovor za vjetroelektranu od 100 megavata, gotovo cijelu Švicarsku u jednom projektu, potpisan je 30. travnja 2008., u vrijeme Vlade Nediljka Rimca o kojoj smo pisali u prvom nastavku. Osamnaest godina poslije nije zabijen nijedan kolac. Općini je za to vrijeme plaćeno ukupno 1.467,50 KM, oko 80 feninga po megavatu godišnje. Trideset godina još nije ni počelo teći. Ako elektrana proradi, recimo, 2028., ugovor iz 2008. uz produljenje mogao bi vrijediti do 2073.

U međuvremenu koncesija se ponašala kao roba. Gradina je 2014. prešla s jedne tvrtke na drugu, a 2023. Vlada je odobrila i prijenos udjela u toj tvrtki. Tušnica je promijenila tri koncesionara. Ivovik je, zajedno s koncesijom, završio kod kineskih kompanija. Po kojoj je cijeni pravo na duvanjski vjetar preprodavano, ne zna se, ugovori nisu javni.

Zemlja pod pločama u međuvremenu raste. Za solarnu elektranu Orlovac Općina je u Službenom glasniku 1/2023 navela 82,8 hektara na lokalitetu Kovač; kasniji javni poziv Federalnog ministarstva prostornog uređenja govori o 133,99 hektara. Šezdeset posto više, u dvije godine.

Jedna ugovorna rečenica, četvrt milijuna razlike

Kako izgleda razlika između dobrog i lošeg ugovora, najbolje se vidi na dva susjedna brda.

Kad je 2013. sklopljen ugovor o suradnji za vjetroelektranu Jelovača, u njega je ušla odredba prema kojoj četvrt posto prihoda ide izravno mjesnim zajednicama na čijem zemljištu elektrana stoji. Mjesna zajednica Eminovo Selo od toga je do rujna 2025. dobila 250.108 KM.

Ugovor o suradnji za Mesihovinu sklopljen je 2009. i te odredbe nema. Mjesne zajednice oko najstarije vjetroelektrane u BiH nemaju pravo ni na kakvu izravnu naknadu. Općinsko vijeće je 2024. zatražilo izmjenu ugovora. Javno poduzeće Elektroprivreda HZ HB odgovorilo je 16. listopada 2025. da nema ni ugovornu ni zakonsku obvezu mijenjati ugovor i da mjesnim zajednicama neće plaćati dok se ne promijene propisi.

Ista je Općina, pod istim načelnikom, 2013. ugovorila bolje uvjete nego 2009. Ali ugovor iz 2009. vrijedi trideset godina od puštanja u pogon. Jedna rečenica: za jedno selo četvrt milijuna, za drugo nula, i nitko je više ne može dopisati.

Isti dokument nehotice pokazuje i koliko Općina zna o onome što se na njenu prostoru događa. Uz koncesiju za podzemnu vodu na lokalitetu Zidine, raskinutu nakon što od 2007. nije plaćena nijedna naknada, službeno piše: „nemamo informaciju je li eksploatacija uopće započela bila”.

Za VE Baljci tvrtke TOMKUP, iznad Šujice, informacija Federalnog ministarstva energije dostavljena Parlamentu FBiH navodi 16 turbina po 3 MW i planiranu proizvodnju od 145,728 gigavatsati godišnje, na trideset godina. Okolišna dokumentacija sadrži i računalni model buke: za najbližu kuću u Gluščevinama, 904 metra od turbine, predviđeno je najviše 42,80 decibela. Mjerenja nakon izgradnje u dokumentaciji nismo pronašli. U Švicarskoj, gdje vjetroelektrane uglavnom imaju jednu do dvije turbine, i takvi projekti prolaze javne rasprave i referendume. U Šujici je model obećanje. Tko provjerava je li održano, ne zna se.

Mještani Šujice peticiju su pokrenuli još 2024., tražeći izbacivanje Baljaka i Galečića iz prostornog plana.

Od načelnika do premijera: dvije funkcije i ista općina

Ugovori o suradnji s Općinom, oni koji određuju što će lokalna zajednica dobiti, uključujući i onaj za Mesihovinu bez ijedne marke za mjesne zajednice, sklapani su od 2009. do 2013. Načelnik Tomislavgrada u cijelom tom razdoblju, od 2008. do 2020., bio je Ivan Vukadin.

Od 21. prosinca 2020. Vukadin je predsjednik Vlade, a Vlada je koncesor. Pod njegovim Vladama u Tomislavgradu je potpisano pet novih koncesijskih ugovora, Galečić, Orlokuk, Ljubuša i solarni parkovi Seline i Orlovac, gotovo 400 megavata, više nego u svih dvanaest godina njegova načelničkog mandata. Samo vjetroparkovi ugovoreni u tom razdoblju, 199,9 megavata, gotovo su dvije Švicarske. Za dvije od tih koncesija, Galečić i Orlokuk, prethodnu je suglasnost 2018. i 2019. dalo Općinsko vijeće dok je on bio načelnik; ugovore je četiri godine poslije potpisala Vlada kojoj on predsjeda.

U tih istih četiri godine Hercegbosanska županija ostala je deseta od deset, a Tomislavgrad 57. od 79.

Što dokumenti potvrđuju, a gdje odgovor još nedostaje

Za Baljce je postupak proveden „metodom poziva”, za Galečić je Vlada objavila nadmetanje po pozivu, za Čadilj i Marino Brdo pregovarački postupak. Da bi se utvrdilo je li igdje bilo izravne pogodbe, trebalo bi pregledati svaki spis. A upravo to nije moguće.

Peticiju „DOSTA JE!”, kojom se traži petogodišnji moratorij na sve nove vjetro i solarne elektrane u općini, u kolovozu je potpisalo 5.240 stanovnika Tomislavgrada. Organizatori, okupljeni oko Koalicije za odgovornu demokraciju i dostojanstvo, tvrde da Vlada više od godinu dana odbija uvid u koncesijske ugovore te da se oni, nakon sudske odluke, smiju gledati samo u prostorijama Ministarstva gospodarstva, pod nadzorom službenika. Tvrde i da slijedi još više od 220 turbina; objedinjeni službeni dokument koji potvrđuje taj zbroj nismo pronašli, iako je za pojedine projekte broj objavljen, za Gradinu sedamnaest.

Ukupno je Općini po svim energetskim koncesijama u osamnaest godina plaćeno oko 7,14 milijuna maraka. Načelnik Ivan Buntić odbija ocjenu da su to mrvice: „Prošle godine naknada od koncesija bila je 1,2 milijuna maraka, a kad se završe još ova dva vjetroparka, što je do kraja ove godine, iduće godine predviđamo naknadu od vjetroparkova od 2,5 do 3 milijuna maraka u općinski proračun.” Premijer Vukadin kritike oko vjetroparkova naziva „špekulacijama”, a Vlada tvrdi da su postupci provedeni zakonito i uz suglasnost lokalnih zajednica.

Dokumentirano je ovo: na 966 kilometara ugovoreno je pet Švicarski vjetra, na trideset godina, dijelom uz rok koji ne kuca, dijelom bez ijedne marke za sela uz turbine, a ugovori se čitaju pod nadzorom. Otvoreno ostaje ovo: zašto se od svega toga ništa ne vidi u pokazateljima po kojima država mjeri žive li ljudi bolje.

Obećanje je glasilo „HBŽ PRVA, A NE DESETI!”. Po vjetru je Tomislavgrad ispred Švicarske i trinaest europskih država. Po svemu po čemu država mjeri kako ljudi žive, županija je deseta od deset.

Sutra: koliko od tih milijuna stvarno uđe u proračun, i koliko bi ušlo po pravilima susjednih država.

1/12 OTAC KONCESIJA: Dokumenti otkrivaju gdje je počela koncesijska era HBŽ-a, trag vodi do Vlade Nediljka Rimca

2/12 RIMAC POTPISAO KLJUČNE ODLUKE: Dokumenti otkrivaju kako je Vlada otvorila put Ugljeninvestu do lignita u Čelebiću

3/12 Od slogana „HBŽ prva” do zadnjeg mjesta u Federaciji: premijer na čelu sustava koncesija od 1,6 milijardi eura, a županija i dalje na dnu