IZ GOREG U JOŠ GORE: Vukadinov zakon pokušava ozakoniti koncesije dijeljene protivno presudi Ustavnog suda
Ustavni sud Federacije BiH u rujnu 2007. presudio je da Zakon o koncesijama Hercegbosanske županije krši pravo općina i dao Skupštini šest mjeseci da ga ispravi. Ispravak nije stigao ni za šest...
Ustavni sud Federacije BiH u rujnu 2007. presudio je da Zakon o koncesijama Hercegbosanske županije krši pravo općina i dao Skupštini šest mjeseci da ga ispravi. Ispravak nije stigao ni za šest mjeseci ni za šest godina. Koncesije su se dijelile i dalje.
Ključne točke
To je bilo loše. Ove je godine postalo još gore. Vukadinov zakon, koji je predložila njegova Vlada, a Skupština izglasala 17. veljače, koncesije dijeljene protivno presudi ne dovodi u pitanje. U prijelaznim odredbama za njih stoji: „priznaju se u smislu faktičkog stanja“.
Kako se od jedne presude stiglo do zakona koji pokušava ozakoniti ono što je dijeljeno protivno njoj, i kakve to veze ima s time da je „HBŽ PRVA“ danas posljednja u Federaciji, pokazuju dokumenti. Redom.
Šest mjeseci za ispravak, osamnaest godina bez rješenja
Presuda je donesena 26. rujna 2007., na zahtjev Općine Bosansko Grahovo. Sud je utvrdio da je županija zakon donijela bez obveznog savjetovanja s općinama na čijem se području nalaze zemljište, šume i rude. Rok za usklađivanje istekao je u svibnju 2008.
Novi zakon tada nije donesen. U lipnju 2008., u vrijeme Vlade Nediljka Rimca, Skupština je donijela samo dopune starog zakona, koji je, kako je sud poslije utvrdio, u tom trenutku već prestao važiti.
Kao što smo pokazali u prvom nastavku, tu počinje razdoblje koje današnja Vlada i sama naziva „pravnim vakuumom koji je trajao gotovo 18 godina“.
Tu počinje put prema dnu.
Pet vlada i najmanje 55 koncesijskih ugovora
U tom vakuumu potpisano je najmanje 55 koncesijskih ugovora, pod pet premijera i pet ministara gospodarstva.
Evo nekoliko potpisa, redom. U lipnju 2010. Nediljko Rimac potpisao je odluke kojima je tvrtki Ugljeninvest otvoren put do lignita u Čelebiću. Iste godine potpisana je koncesija za vjetroelektranu Široka Draga, a 2011. za vjetropark na Kruzima.
Od prosinca 2020., kad je Vladu preuzeo Ivan Vukadin, samo je u Tomislavgradu potpisano pet novih koncesijskih ugovora, za gotovo 400 megavata, kako smo pokazali u četvrtom nastavku. U srpnju 2022. njegova je Vlada odobrila vjetroelektrane Čadilj i Marino Brdo, a u studenome iste godine ministrica u toj Vladi potpisala je ugovor za boksit u Mesihovini.
Prema podacima Ministarstva gospodarstva, više od polovice svih koncesija u županiji dodijeljeno je u mandatima dvojice premijera: Rimca iz HDZ-a 1990 i Vukadina iz HNP-a.
Koliko je to ozbiljno, u siječnju je potvrdilo Tužiteljstvo HBŽ-a Radiju Slobodna Europa. Akt donesen bez pravne osnove ili protivno obvezujućoj sudskoj odluci, navode, ništav je od samog početka. Tužiteljstvo provodi radnje radi utvrđivanja kaznene odgovornosti za neprovođenje presude i, prema njihovim riječima, moguća je kaznena odgovornost premijera i ministara iz pet vlada. Optužnice, koliko je javno poznato, dosad nema.
U svibnju ove godine Tužiteljstvo je potvrdilo i da zbog prijavljenih nepravilnosti oko Čadilja nalaže izuzimanje dokumentacije i od Vlade. Prijava, među ostalim, upozorava na moguću primjenu propisa koje je Ustavni sud stavio izvan snage.
Druga presuda i odgovor vlasti
Da se sve to radilo bez valjanog zakona, službeno je potvrđeno tek 2025. Bosansko Grahovo ponovno se obratilo Ustavnom sudu, koji je 18. veljače 2025. utvrdio da se dopunjeni propis „ne može i ne smije primjenjivati“.
Vlada je, prema Vukadinovim riječima, zaključak o izradi novog zakona donijela u svibnju. Nacrt je općinama poslan krajem srpnja, a ministar gospodarstva u Vukadinovoj Vladi Miroslav Jaglica tražio je da se o njemu žurno izjasne.
Kako objasniti osamnaest godina bez provedene presude? Vlada je odgovor upisala u obrazloženje nacrta, koje je citirao isti medij: u svim tim godinama „nije bilo nikakve reakcije Ustavnog suda“. Iz suda su odgovorili da je presuda objavljena u Službenim novinama Federacije i da sud nije bio dužan obavještavati Vladu ni pratiti njezino izvršenje.
U siječnju je predsjedatelj Skupštine i šef županijskog HDZ-a 1990 Jozo Ćosić za isti medij rekao da će se pitanje ranije izdanih koncesija vjerojatno riješiti u završnim odredbama. I dodao: „To pravnici završavaju. Ne znam detalje.“
Novi zakon, priznanje prije usklađivanja
Te su odredbe stigle 5. veljače 2026., kad je Vukadinova Vlada utvrdila prijedlog zakona. U prijelaznim odredbama prijedloga stoji: koncesije koje su „faktički (ili de facto) postojale“ od svibnja 2008. do stupanja zakona na snagu „priznaju se u smislu faktičkog stanja“. Razlozi su navedeni izrijekom: „radi zaštite interesa Hercegbosanske županije, interesa koncesionara“ i pravne sigurnosti.
Skupština je zakon izglasala 17. veljače u Tomislavgradu sa 16 glasova. Deset ih je dao HNP s HDZ-om 1990, a ostale SNSD, SDA i dvije srpske stranke. Među onima koji su digli ruku bio je i Ćosić.
Odredbe o koncesijama od svibnja 2008. našle su se i u objavljenom zakonu, što potvrđuju i oni koji ih osporavaju. HRS Kupres, iz stranke koja s Vukadinovim HNP-om nastupa u Hrvatskoj petorci, upozorio je u lipnju da one ranijim koncesionarima daju poseban položaj, što otvara pitanje jednakosti pred zakonom i tržišnog natjecanja.
Na dan glasovanja Vukadin je poručio: „Ovim zakonom se ništa ne legalizira.“ Postojeći ugovori, rekao je, uskladit će se kroz ponovljeni postupak. Vlada tvrdi da koncesionari dobivaju „razumno i pravedno prijelazno razdoblje“, a dan nakon glasovanja zastupnicima koji zakon nisu podržali poručila je da su pokazali „političku neodgovornost“.
Ako se postupak ponavlja, smije li se na njega javiti netko drugi, s boljom ponudom i većom naknadom? Ili se ponavlja samo s onim tko koncesiju već drži? Smjer je u kolovozu pokazao sam Vukadin, na Federalnoj televiziji: „Ja bih volio vidjeti tko će se usuditi napraviti moratorij na koncesije jer mi imamo potpisane koncesijske ugovore, imamo usvojen zakon. Kroz prijelazne i završne odredbe ostavljeno je prostora da se svi koncesijski ugovori usklade s novim zakonom.“
Upozorenja su stigla i prije glasovanja. U apelu koji su potpisali Aarhus centar u BiH i niz udruga i mjesnih zajednica stoji da se tekstom pokušava „retroaktivno, čak 18 godina unazad“ urediti prava i obveze koncesionara. Takav pokušaj, napisali su, „pravno je neodrživ“. Upozorenje je poslano i Javnom pravobraniteljstvu.
Koncesije dijeljene protivno presudi zakon ne preispituje, nego ih najprije priznaje, a tek onda usklađuje. To je pokušaj da se ozakoni ono što je nastalo bez zakona. Tu loše postaje gore.
Općinama rok, nakon toga odlučuje Vlada
Ustavni sud je 2007. presudio protiv županije jer općine nisu bile pitane. Novi zakon trebao je ispraviti upravo to. Općinska vijeća sada doista daju prethodnu suglasnost, ali uz rok: ako vijeće u 90 dana ne odluči, suglasnost se smatra danom.
HRS Kupres upozorio je da se time demokratski izražena volja lokalne zajednice „praktički zamjenjuje pravnom fikcijom“.
Općina Kupres tražila je još u ljeto 2025., u primjedbama na nacrt, da šutnja vijeća znači da je suglasnost uskraćena. Nacrt je tada davao 45 dana. Zakon je rok udvostručio, ali je pravilo ostalo: šutnja znači pristanak. Kad vijeće šuti, upozorile su udruge, Vlada postaje jedini sudac o tome jesu li interesi lokalne zajednice ugroženi.
Kao što smo pokazali u šestom nastavku, amandmanom Mladena Šarića, predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a 1990, koncesijsko područje na Goliji 2023. ucrtano je u prostorni plan. Gradsko vijeće Livna 2024. reklo je „ne“, a u javno dostupnim materijalima nismo pronašli da je Skupština livanjske zahtjeve ikad raspravila. Šarić je 17. veljače bio među onima koji su zakon izglasali.
Zakon koji je trebao vratiti glas općinama, umjesto glasa daje im rok. Šutnja postaje pristanak.
Od potpisa bez zakona do desetog mjesta
Sada se vratimo pitanju s kojim smo otvorili serijal: kako je „HBŽ PRVA“ završila kao deseta?
Mjerilo je u travnju postavio sam Vukadin. Ako se resursi ne stave „u funkciju razvoja“, poručio je, iz ovih će se krajeva i dalje iseljavati. Evo kako po tom mjerilu izgleda rezultat.
Novac. Prema federalnoj reviziji, 2021. iz cijelog koncesijskog sustava naplaćeno je 590.766 maraka. Županijski dio bio je oko 0,42 posto proračuna, kako smo pisali.
Naknade. Nijedna od deset vjetrokoncesija u Tomislavgradu ne doseže minimum od dva posto prihoda koji je Vlada propisala ove godine. Javnu odluku kojom bi ijedan stari ugovor bio podignut na taj minimum, kako smo pokazali u petom nastavku, nismo pronašli.
Uvid. Pravilnik iz svibnja naložio je da se i stari ugovori upišu u javni registar, a ministarstvima je dao 15 dana da ih dostave. Kad smo sredinom rujna provjeravali službene stranice, javno dostupan registar nismo pronašli.
Razvoj. Tomislavgrad, općina s deset vjetrokoncesija, na indeksu razvijenosti Federalnog zavoda za programiranje razvoja za 2025. je 57. od 79 općina, u skupini nerazvijenih. Hercegbosanska županija je deseta od deset, drugu godinu zaredom. Indeks mjeri upravo ono što su koncesije trebale popraviti: zaposlenost, porezne prihode, kretanje i starost stanovništva.
Kad se sve složi redom, odgovor na pitanje serijala više nije slogan. Resursi su gotovo osamnaest godina dijeljeni protivno presudi, bez stvarnog glasa općina, uz naknade koje se jedva vide u proračunu i ugovore koji se ne objavljuju. Tako se županija bogata vjetrom, suncem i rudom našla na dnu. A zakon iz veljače taj model ne ruši, nego ga pokušava ozakoniti.
Drugi put postoji, a njegove dijelove traže građani, udruge, pa i izborni partner vladajućih:
- Petogodišnji moratorij i neovisna revizija. Nijedna nova energetska koncesija dok se svaki ugovor iz pravnog vakuuma ne provjeri, jedan po jedan. Moratorij traži i peticija „DOSTA JE!“, koju je potpisalo više od 3.000 ljudi.
- Pravo općine na „ne“. Obvezne javne konzultacije, nijedna turbina blizu naselja bez suglasnosti mještana, a šutnja vijeća mora značiti „ne“.
- Natječaj umjesto pogodbe. Međunarodni i transparentan natječaj umjesto izravne pogodbe, uz javno objavljene ugovore i naknade. Prema tvrdnji udruga, svih 55 koncesija u županiji dodijeljeno je na samoinicijativnu ponudu investitora.
Gotovo osamnaest godina dijelili su koncesije protivno presudi Ustavnog suda, a sada Vukadinovim zakonom pokušavaju ozakoniti ono što su potpisivali. Iste stranke koje su stvarale problem danas se predstavljaju kao njegovo rješenje. Novi pečat ne briše stare potpise, a još manje odgovornost onih koji su ih stavili.
U sljedećem nastavku (10/12): Kupres, 2007. Koncesija za dolomit na Grguljači, 94.000 maraka za šesnaest godina i izmjena ugovora koju Ministarstvo i danas skriva.
6/12 KAKO SE KONCESIJE GURAJU KROZ SKUPŠTINU: Prostorni plan mijenjan amandmanima na dan glasovanja
