EKSKLUZIVNO: Došli smo u posjed skandaloznog ugovora o koncesiji, nakon 30 godina lokalnoj zajednici ne ostaje vjetroelektrana već otpad koji treba sanirati!

Naša redakcija došla je u posjed ugovora o koncesiji za vjetroelektranu na području Hercegbosanske županije. Dokument potvrđuje ono čega su se građani pribojavali, energetski potencijal županije daje se privatnim investitorima pod uvjetima koji ne štite javni interes.

Dva su podatka ključna. Prvi je da koncesijska naknada iznosi svega 1,5 posto prihoda od proizvedene električne energije. Drugi, još gori, odnosi se na ono što se događa kad ugovor istekne.

Nakon 30 godina, sve postaje trošak

Koncesija je ugovorena na 30 godina. Nakon toga izgrađeni objekti i oprema prelaze u vlasništvo Koncesora, a to je, prema ugovoru, Ministarstvo gospodarstva, odnosno Vlada Hercegbosanske županije.

Na prvi pogled zvuči kao dobra vijest, investitor zarađuje tri desetljeća, a onda elektranu prepušta županiji. No vjetroagregati nemaju neograničen vijek trajanja. On u pravilu iznosi nekoliko desetljeća, otprilike koliko traje i koncesija.

Zato su se prije potpisivanja morala postaviti jednostavna pitanja:

• Koliko će 30 godina stari vjetroagregati stvarno vrijediti u trenutku preuzimanja?
• Koliko će koštati njihova zamjena ili demontaža?
• Tko plaća uklanjanje turbina, temelja i ostale infrastrukture te sanaciju prostora?
• Postoji li financijsko jamstvo da taj račun neće završiti na teret javnog proračuna?

Jamstvo postoji, ali ne za uklanjanje

Iz ugovora koji smo dobili na uvid vidljivo je da takvo jamstvo ne postoji. Ugovor, doduše, sadrži bankarsko jamstvo od 50.000 KM, ali ono pokriva samo uredno izvršenje ugovornih obveza tijekom koncesije.

Posebnog financijskog jamstva za uklanjanje postrojenja, demontažu turbina ili sanaciju prostora nakon isteka koncesije nema. A 50.000 KM iznos je zanemariv u odnosu na trošak uklanjanja cijelog vjetroparka.

Drugim riječima, županija nakon 30 godina ne nasljeđuje elektranu i izvor prihoda, nego dotrajalu infrastrukturu koju treba ukloniti. Trošak tog uklanjanja lako može dosegnuti iznos koji je kroz tri desetljeća uprihodovan od famoznih 1,5 posto.

Potpis na ugovoru ima ime

Tko to može potpisati?

U ovom slučaju, Nedjeljko Rimac.

Investitor koristi, županija preuzima

Model je jednostavan. Investitor 30 godina koristi vjetar, resurs koji se ne može preseliti i zbog kojeg mora doći upravo ovdje, proizvodi i prodaje struju te za to plaća 1,5 posto prihoda.

Kad postrojenje prođe gotovo cijeli tehnološki ciklus, prelazi u javno vlasništvo.

Ako trošak obnove, zamjene ili uklanjanja nije unaprijed osiguran na teret investitora, ono što danas na papiru izgleda kao imovina za nekoliko desetljeća postaje ozbiljna financijska obveza. Koju će plaćati naša djeca i unuci.

Nije ni čudo da se ova dokumentacija čuva bolje od tajnog recepta Coca-Cole.

Tko na kraju plaća račun?

Ovaj ugovor pokazuje zašto je nužna potpuna transparentnost politike koncesija u Hercegbosanskoj županiji. Nije dovoljno privući investitora i brojiti instalirane megavate.

Dobar ugovor štiti javni interes tijekom cijelog životnog ciklusa projekta, od prvog dana proizvodnje do posljednje uklonjene turbine.

Energetski potencijal županije može biti golema razvojna prilika. Pitanje je samo tko od te prilike 30 godina ubire najveću vrijednost, a kome na kraju ostaje račun.

Koliko košta uklanjanje vjetroparka?

Uklanjanje vjetroparka nema jedinstvenu cijenu po turbini. Trošak ovisi o veličini i broju turbina, pristupačnosti lokacije, prijevozu, opsegu sanacije zemljišta te vrijednosti materijala koji se mogu prodati nakon demontaže.

Prema vodiču američkog Ministarstva energetike, pregled osam procjena za američke vjetroenergetske projekte pokazao je procijenjeni trošak od 114.000 do 195.000 američkih dolara po turbini.

Ugovor pritom zahtijeva predaju postrojenja „u pogonskom stanju”. Zato se ne može unaprijed tvrditi da će pri preuzimanju biti potrebno ukloniti cijeli vjetropark. Javni interes zahtijeva da prije preuzimanja budu jasno utvrđeni stanje opreme, očekivani troškovi daljnjeg rada ili uklanjanja te odgovornost za njihovo financiranje.