KUPRES JE NA KRAJU REKAO NE: Njemački projekt stigao 850 metara od centra grada, uz izvorište pitke vode
Kupres je na kraju rekao ne. Tvrtka BH Magnezij & Minerali, u vlasništvu njemačke matice iz Frankfurta, u srpnju je odustala od tvornice magnezija na lokaciji Osmanlije. Razlog je, po njezinu...
Kupres je na kraju rekao ne. Tvrtka BH Magnezij & Minerali, u vlasništvu njemačke matice iz Frankfurta, u srpnju je odustala od tvornice magnezija na lokaciji Osmanlije. Razlog je, po njezinu vlastitom priznanju, voda: lokacija se barem djelomično nalazi u zoni zaštite izvora Bašinac, iz kojeg Kupres pije.
Ključne točke
Ali prije tog „ne“ projekt je stigao daleko. Do 850 metara od centra grada i uz samo izvorište pitke vode.
Kako je došao tako blizu? Kratko rečeno, vrata mu je otvorila županijska vlast, a zatvorili su ih građani Kupresa i njihova općina.
Kao što smo pokazali u prethodnom nastavku, sve je počelo koncesijom za dolomit na Grguljači, koju je 2007. dala Vlada Nediljka Rimca. U ovom, pretposljednjem nastavku serijala slažemo ostatak priče: kako je kamenolom postao temelj tvornice uz izvorište i tko je za to odgovoran. U malom, to je cijela priča o tome kako je „HBŽ PRVA“ završila kao deseta.
Nijemcima Vlada na raspolaganju, Kupresu ni fotokopija
U veljači 2021. Vukadinova Vlada odobrila je da Dolomit, tvrtka s koncesijom na Grguljači, prijeđe u ruke berlinske tvrtke Brilliant 3221 GmbH. Dva tjedna poslije premijer Ivan Vukadin i ministrica gospodarstva Dijana Puzigaća primili su njezine predstavnike u zgradi Vlade. Odluka o prijenosu vlasničkog udjela donesena je 18. veljače 2021.
Premijer i ministrica, piše u priopćenju Vlade, „pozdravili su i pohvalili“ njihova ulaganja. Vlada i Ministarstvo stavljeni su tvrtki „na dispoziciju“, i to za „sva dodatna pitanja i nejasnoće“.
Obećanje je glasilo: 10 do 15 milijuna eura u pet godina i pedesetak radnika s lokalnog područja.
Poslije je iz kamenoloma izrastao plan tvornice magnezija sa 600 radnih mjesta. A prošle je godine Dolomit, prema poslovnim registrima, imao deset zaposlenih.
Je li itko u Vladi provjerio tko dolazi? I berlinski kupac Dolomita i frankfurtska matica tvornice, MFE Magnesium For Europe, upisani su u registar s po 25.000 eura kapitala, koliko njemački zakon traži kao minimum. Aktivisti Mladih za Kupres tvrde da frankfurtska matica u vrijeme pokretanja projekta nije imala ozbiljnije poslovne reference ni zaposlene, a da se kao njezina adresa vodila adresa u stambenoj zgradi.
Takvu susretljivost građani Kupresa nisu doživjeli. Isto im Ministarstvo gospodarstva ni danas ne daje kopiju aneksa ugovora o kamenolomu, nego samo uvid u uredu u Livnu.
Tvornica 850 metara od centra, uz izvorište
Tvornica je planirana na lokaciji Osmanlije, odnosno Banov Majdan, uz kamenolom. Prema podacima Fondacije ACT, to je 850 metara zračne linije od središta Kupresa.
Trebala je godišnje proizvoditi 15.000 tona magnezija, i to od kamena s Grguljače. Kamena koji je Rimčeva vlada dala u koncesiju za četrdeset feninga po kubiku.
Projekt je rastao i u prostoru. Oko kamenoloma odobreno je istraživanje na 47,5 hektara, pet puta više od samog kamenoloma. Tvrtka kaže da je riječ samo o istraživanju, a ne o širenju rudnika.
Prvu studiju utjecaja na okoliš Federalno ministarstvo okoliša i turizma odbilo je u prosincu 2024., jer projekt, kako je objavljeno, nije bio u skladu s prostornim planom. Investitor je predao novu i nastavio dalje.
Najveće pitanje bila je voda. Prema drugoj studiji utjecaja na okoliš, tvornica bi trošila 180.000 kubika vode godišnje. To je gotovo pola milijuna litara svakoga dana.
Odakle bi je uzimala? Jedna od dviju varijanti u studiji bila je crpljenje izravno iz crpilišta Bašinac, iz kojeg se opskrbljuje općina. Sam izvor, tvrde aktivisti, udaljen je od planiranog pogona tek stotinjak metara.
Tvornica je, dakle, trebala stajati uz izvorište iz kojeg pije Kupres, a u jednoj od varijanti iz njega i piti.
Kupres je rekao ne
Kupres nije čekao da netko drugi odluči umjesto njega. U lipnju 2025. Mladi za Kupres, udruga Attivo i planinarsko-ekološka udruga Stožer predali su Općinskom vijeću i načelniku građansku inicijativu protiv tvornice.
Podržalo ju je 4.308 ljudi, među njima 1.093 birača upisana u birački popis Općine Kupres. Tražili su da se općina usprotivi projektu i da se raskine ugovor o koncesiji za Grguljaču, o čemu je izvijestio i Livno Online.
Slijedile su tribine i mirna prosvjedna šetnja „za Plazenicu“, planinu nad Kupresom.
Odlučujući korak napravilo je Općinsko vijeće. Na sjednici 27. ožujka 2026. jednoglasno je usvojilo odluke o zonama zaštite za sva četiri izvorišta pitke vode u općini. Lokacija tvornice našla se dijelom u drugoj, a dijelom u trećoj zoni zaštite, pa gradnja više nije bila moguća, što je navedeno i u priopćenju koje je objavio Kupreški radio.
Autor elaborata Ivan Antunović upozorio je da „sve što završi u zemlji, na kraju se i pije“.
Četiri mjeseca poslije investitor je povukao zahtjev za odobrenje studije. U obrazloženju je sam napisao da se lokacija barem djelomično nalazi u drugoj zoni zaštite izvora Bašinac, gdje takav pogon nije dopušten.
Da je njemački projekt stigao do izvorišta pitke vode, dakle, ne tvrdimo samo mi. Napisala je to i sama tvrtka.
Županija šutjela, koncesija ostaje
U cijeloj toj priči jedna se vlast nije čula: županijska. Javni trag da je Vukadinova Vlada ijednom upitala što tvornica uz izvorište znači za Kupres nismo pronašli. Kad je portal Impuls ovog ljeta tražio odgovore o projektu i koncesijama, Vlada nije odgovorila.
Investitoru je Vlada bila na raspolaganju. Kupresu nije.
Tvrtka od magnezija nije odustala i kaže da razgovara o drugoj lokaciji. Njemačka matica na svojoj stranici buduću proizvodnju već smješta kod Wilhelmshavena, na sjevernoj obali Njemačke.
Kupresu, pak, ostaje kamenolom. Koncesija iz Rimčeva vremena, aneksom iz 2020. proširena i produljena, traje do 2035. Odluku o raskidu ugovora, koji su tražili potpisnici inicijative, nismo pronašli.
Županijska javna pravobraniteljica, kako smo pokazali u prethodnom tekstu, za koncesijske ugovore sklopljene nakon svibnja 2008. piše da ih „nije u mogućnosti braniti“, jer su „ništavi“. Aneks kojim je kupreški kamenolom proširen i produljen potpisan je 2020. Na kojoj je onda pravnoj osnovi?
Odgovornost ima imena. Koncesiju je 2007. dala Vlada Nediljka Rimca, čiji HDZ 1990 danas s Vukadinovim HNP-om čini istu vlast. Prijenos tvrtke na Nijemce odobrila je Vlada Ivana Vukadina, koja se investitoru stavila na raspolaganje. Aneks danas drži Ministarstvo gospodarstva, koje vodi Miroslav Jaglica.
„HBŽ PRVA, A NE DESETI!“ obećavao je Vukadinov HNP. Prema indeksu razvijenosti Federalnog zavoda za programiranje razvoja za 2025., Hercegbosanska županija je deseta od deset. Službena tablica Zavoda vodi Kanton 10 na 10. mjestu od deset kantona. Kupres pokazuje zašto: resursi se daju jeftino, investitori se dočekuju raširenih ruku, a vodu građani moraju braniti sami.
Kupres je na kraju rekao ne. Rekao ga je sam, bez svoje županijske vlasti.
U završnom nastavku (12/12): od Rimčeva potpisa do Kupresa. Što je ostalo od obećanja „HBŽ PRVA“ i tko za to odgovara.
6/12 KAKO SE KONCESIJE GURAJU KROZ SKUPŠTINU: Prostorni plan mijenjan amandmanima na dan glasovanja
