MILIJARDE U VJETRU, MRVICE U PRORAČUNU: Koliko općina i županija stvarno naplate od vjetroelektrana i koliko bi dobile po pravilima u Europi
Struja s tri vjetroelektrane u Tomislavgradu prodana je za četvrt milijarde maraka. U proračune općine i županije od svakih sto maraka stiglo je otprilike tri. Nijedna vjetrokoncesija u općini ne...
Struja s tri vjetroelektrane u Tomislavgradu prodana je za četvrt milijarde maraka. U proračune općine i županije od svakih sto maraka stiglo je otprilike tri. Nijedna vjetrokoncesija u općini ne doseže minimum koji je Vukadinova Vlada sama propisala.
Ključne točke
- Od sto maraka prodane struje, otprilike tri u proračunima
- Koliko vjetar stvarno znači za proračun
- Nijedna vjetrokoncesija ne doseže minimum koji je Vlada propisala
- Kako isti resurs naplaćuju drugi
- Revizija otvara pitanje kako se vodi račun o novcu
- Od četvrt milijarde maraka do pitanja starih ugovora
Kad ga pitaju što ljudi imaju od vjetroparkova, premijer Ivan Vukadin odgovara novcem. „Volio bih vidjeti koji će biznis osigurati dva milijuna maraka za lokalne zajednice na ovom području”, rekao je uoči izbora, kako smo prenijeli u trećem nastavku.
Koliko je od vjetra stvarno naplaćeno, ne treba nagađati. Općina Tomislavgrad to je sama zapisala u Informaciji o koncesijama, koju je Općinsko vijeće primilo na znanje u prosincu 2025., godinu po godinu i elektranu po elektranu. U četvrtom nastavku pokazali smo da je u toj općini ugovoreno više vjetra nego u cijeloj Švicarskoj.
Ovdje odgovaramo na pitanje koje je tada ostalo otvoreno: koliko od tog vjetra ostaje ljudima koji uz njega žive.
Od sto maraka prodane struje, otprilike tri u proračunima
Mesihovina radi od ožujka 2018., Jelovača od iste godine, a Ivovik od listopada 2024. Iz koncesijske naknade koju plaćaju može se izračunati koliko su do rujna 2025. prihodovale od prodaje struje: oko 248 milijuna maraka.
Općini, županiji i mjesnim zajednicama od početka rada do rujna 2025. zajedno je pripalo nešto više od sedam milijuna. Od svakih sto maraka prodane struje u proračune općine i županije stigle su, dakle, otprilike tri.
Ostatak nije isto što i dobit investitora; u njemu su krediti, troškovi, plaće i porezi. Ali kao naknada za vjetar, prirodno dobro kojim upravlja županija, ovdje je ostalo toliko.
Ni porez na dobit ne mijenja sliku. Elektroprivreda HZ HB, vlasnica Mesihovine, porez na dobit po Zakonu o pripadnosti javnih prihoda u cijelosti plaća u proračun Federacije, a ne županije ni općine.
Najzornije se to vidi na Mesihovini, prvoj vjetroelektrani u BiH. Za sedam i pol godina njezina rada Općina je od nje dobila otprilike onoliko koliko elektrana od prodaje struje prihoduje u osam tjedana. Županija je dobila koliko elektrana prihoduje u nešto više od tri tjedna.
Koliko vjetar stvarno znači za proračun
Načelnik Ivan Buntić, kako smo prenijeli u četvrtom nastavku, odbija ocjenu da su to mrvice. Najavljuje više novca kad prorade dva vjetroparka u izgradnji. Novca će doista biti više, ali od više turbina na više brda, a ne od boljih uvjeta: i Baljci i Tušnica ugovoreni su uz istih 1,5 posto.
Koliko vjetar danas znači za općinu, pokazuje prvih devet mjeseci 2025.: uplate triju elektrana činile su oko šest posto svih prihoda Općine. Za županiju je slika još bljeđa. Prema reviziji, sve koncesije u županiji, vjetar, kamen i skijališta zajedno, donijele su 2021. županijskom proračunu manje od pola posto njegova plana.
Ni taj novac nije vezan uz mjesta s kojih dolazi. U općinskom proračunu uplate se vode među neporeznim prihodima, a iz proračuna se ne vidi da je išta od toga namijenjeno naseljima uz turbine.
Vjetar se ne vidi ni u pokazateljima razvoja. Tomislavgrad je, kako smo pokazali u četvrtom nastavku, i sedam godina nakon što je proradila prva elektrana ostao u skupini nerazvijenih općina, a županija je posljednja u Federaciji. Prema izračunu Federalnog zavoda za programiranje razvoja za 2024., Kanton 10 nalazi se na desetom mjestu među deset kantona.
Nijedna vjetrokoncesija ne doseže minimum koji je Vlada propisala
Na čelu sustava koji tako naplaćuje vjetar od prosinca 2020. stoji Ivan Vukadin. Njegova je Vlada ove godine donijela uredbu po kojoj stalna koncesijska naknada mora iznositi najmanje dva, a smije i do deset posto prihoda. Službena stranica Ministarstva gospodarstva među važećim propisima navodi Zakon o koncesijama iz „Narodnih novina HBŽ“ broj 3/26 i pripadajuću Uredbu o utvrđivanju koncesijske naknade.
Nijedna od deset vjetrokoncesija u Tomislavgradu ne doseže ni taj minimum. Sedam starijih, ugovorenih od 2008. do 2013., većinom u vrijeme Vlade Nediljka Rimca o kojoj smo pisali u prvom nastavku, plaća 1,5 posto.
Ni tri vjetroparka koja je ugovorila Vukadinova Vlada nisu mnogo bolja. Galečić, Orlokuk i Ljubuša, ispod čije je odluke njegov potpis, imaju tek nešto više od 1,5 posto. Samo su dva solarna parka ugovorena na razini sadašnjeg minimuma.
Razlika nije sitna. Da su tri elektrane koje rade od početka plaćale najviše što nova uredba dopušta, općina i županija u istom razdoblju naplatile bi gotovo sedam puta više. Dok koalicija koja je prikupila potpise za moratorij traži najmanje 15 posto.
Vlada je u veljači obećala da će lokalna zajednica od koncesija imati „izravnu, mjerljivu i dugoročnu korist”. Premijer tvrdi da novi zakon „ništa ne legalizira”, nego omogućuje usklađivanje postojećih ugovora. Ako je tako, alat je u rukama njegove Vlade.
Javno dostupnu odluku kojom bi ugovori s 1,5 posto bili podignuti barem na minimum dosad nismo pronašli.
Treba reći i ovo: Vukadinova je Vlada 2022. općinama povećala udio u koncesijskoj naknadi s 40 na 50 posto. Ali polovica od malo i dalje je malo.
Kako isti resurs naplaćuju drugi
Europska unija ne propisuje koliko lokalna zajednica mora dobiti od vjetroelektrane; to rade države i pokrajine. Pravila koja navodimo imaju nešto zajedničko: novac ide općini ili mještanima ondje gdje stoje turbine.
Njemačka pokrajina Brandenburg propisala je obveznu pristojbu po megavatu snage, koja ne ovisi ni o cijeni struje ni o tome posluje li elektrana s dobiti. Da Mesihovina stoji ondje, Općina bi od nje godišnje dobivala trećinu do dvije petine više nego danas i ne bi taj novac dijelila sa županijom.
Njemački savezni zakon operaterima dopušta da općinama u krugu od 2,5 kilometra dobrovoljno plaćaju do 0,2 centa po kilovatsatu, a taj im iznos nadoknađuje operater mreže. Mecklenburg-Vorpommern je 2016. obvezao investitore da mještanima i općinama ponude najmanje petinu udjela u vjetroparku.
U Tomislavgradu mjesne zajednice uz najstariju elektranu nemaju pravo ni na marku. Premijerova brojka od dva milijuna za lokalne zajednice možda se odnosi na buduće projekte. Za one koji već rade službene tablice bilježe nešto više od četvrt milijuna maraka u sedam godina, i to samo za mjesne zajednice uz Jelovaču.
Hrvatska je primjer skromnosti: općina ili grad dobiva 0,01 kunu po kilovatsatu. Za Mesihovinu bi to bilo nešto više nego što Tomislavgrad dobiva danas, ali cijeli bi iznos išao općini. Hrvatske općine i tu naknadu nazivaju sramotno niskom i traže više.
Revizija otvara pitanje kako se vodi račun o novcu
Problem nije samo u postotku. U reviziji Ministarstva gospodarstva HBŽ za 2021., prvu punu godinu Vukadinove Vlade, revizori su utvrdili sljedeće:
- Ministarstvo potraživanja od vjetroelektrana uopće nije knjigovodstveno evidentiralo, iako su mu koncesionari slali polugodišnja izvješća o proizvodnji;
- naknade za kamen i šljunak obračunate su po podacima samih koncesionara, bez geodetske provjere;
- za dio starih dugova, najvećim dijelom rudnika ugljena, naplata nije pravodobno pokrenuta;
- godišnje izvješće o koncesijama, koje je Ministarstvo dužno podnijeti Vladi, do kraja revizije nije bilo sačinjeno.
Nesigurni su i sami brojevi. U četvrtom nastavku naveli smo da je Općini po svim energetskim koncesijama plaćeno oko 7,14 milijuna maraka, prema zbirnim iznosima koje Općina navodi uz svaku koncesiju.
Tablice u istom dokumentu, godinu po godinu, za tri elektrane koje rade pokazuju gotovo milijun maraka manje od zbirnih iznosa za te iste elektrane. Općina razliku ne objašnjava.
To nije dokaz da novac nedostaje. Ali zajedno s revizorskim nalazom pokazuje da se račun o novcu od vjetra ne vodi tako da ga građani mogu sami provjeriti.
Od četvrt milijarde maraka do pitanja starih ugovora
Obećanje je glasilo „HBŽ PRVA, A NE DESETI!”. Županija je i dalje deseta. Ovaj tekst ne tvrdi da je za to kriv vjetar.
Tvrdi nešto jednostavnije i dokumentirano: struja s tri elektrane u Tomislavgradu prodana je za četvrt milijarde maraka, a u proračune općine i županije od toga stignu otprilike tri marke od sto. Sve koncesije zajedno donose županijskom proračunu manje od pola posto, a uvjeti po kojima elektrane rade niži su od minimuma koji je aktualna Vlada sama propisala.
Prirodnim dobrom koje bi moglo plaćati ceste, vodu i škole upravlja se tako da u razvoju županije gotovo ne ostavlja traga. Postotke je potpisalo više vlada. Alat da ih promijeni do sada je ima jedna, Vukadinova. Hoće li ga upotrijebiti ili će vjetar i idućih dvadeset i više godina puhati po starim ugovorima, odluka je koju ta Vlada dosad nije donijela.
U sljedećem nastavku (6/12): kako je vjetropark Golija amandmanom ušao u Prostorni plan županije i zašto je Gradsko vijeće Livna odbilo dati suglasnost.
