RUDNIK PRIHODOVAO VIŠE OD 5 MILIJUNA KM, OPĆINI PRIPALO TEK 17 TISUĆA: Mesihovina sjedi na bogatstvu, a strahuje za pitku vodu
Rudnik boksita u Mesihovini prošle je godine prijavio više od pet milijuna maraka prihoda. Općini Tomislavgrad od njega je u devet mjeseci pripalo 17.805 maraka. Selo u čijem se kraju kopa ruda i...
Rudnik boksita u Mesihovini prošle je godine prijavio više od pet milijuna maraka prihoda. Općini Tomislavgrad od njega je u devet mjeseci pripalo 17.805 maraka. Selo u čijem se kraju kopa ruda i pokraj kojeg se vrti prva vjetroelektrana u BiH danas se boji da će ostati bez pitke vode. To nije loša sreća jednog sela. To je cijena ugovora koje potpisuje ova vlast.
Ključne točke
- Pet milijuna prihoda, općini samo 17.805 maraka
- Boksit na 25 godina, javnosti objavljen potpis, ali ne i cijena
- Koliko je iskopano, govori onaj tko kopa
- Boksit, šljunak, dolomit i vjetar, različiti resursi, isti ishod
- Mesihovina sjedi na bogatstvu, a strahuje za pitku vodu
- Od ugovora do desetog mjesta, siromaštvo s potpisom
U Tomislavgradu se ovih tjedana gradu i sedam naselja noću isključuje voda. U isto vrijeme udruge iz Tomislavgrada, Livna i Kupresa, među njima i ona iz Mesihovine, tvrde da je Vlada u sporu oko Zakona o koncesijama pred Ustavnim sudom preuzela posao Skupštine.
U takvom trenutku vrijedi pogledati što papiri kažu o bogatstvu na kojem Mesihovina sjedi. A kažu ovo: Hercegbosanska županija nije siromašna. Osiromašuju je ugovori.
Nigdje se razlika između vrijednosti bogatstva i onoga što ostaje ljudima ne vidi jasnije nego ovdje. Evo dokumenata, jednog po jednog.
Pet milijuna prihoda, općini samo 17.805 maraka
U službenom dokumentu koji je Općinsko vijeće primilo na znanje stoji sve: koncesija tvrtke Rudnik Mesihovina za crveni boksit s ležišta „Okrugli brig“ na Studenim Vrilima, naknada koja se dijeli napola između općine i županije i svaka uplata. Za prošlu godinu, do kraja rujna, općini je stiglo 17.805 maraka. Županiji isto toliko.
Tvrtka je iste godine, prema financijskim podacima koje prenose poslovni registri, prijavila više od pet milijuna maraka prihoda. Vlasnik joj je, prema istim podacima, tvrtka iz Banje Luke.
Otkad rudnik radi po ugovoru, općini je ukupno uplaćeno manje nego što rudnik danas u prosjeku prihoduje za tri dana.
Pobunio se i Općinski odbor HDZ-a BiH Tomislavgrad. U lipnju je javno iznio iste brojke, uz poruku: „Naši resursi nisu roba za rasprodaju.“
Što to znači: Mesihovina ne dobiva udio u vlastitom bogatstvu. Dobiva napojnicu.
Boksit na 25 godina, javnosti objavljen potpis, ali ne i cijena
Priča je počela iza leđa ljudi koji ondje žive. Jedan je mještanin pisao lokalnom portalu da je „slučajno saznao“ za skup u maloj školi o „dodjeli koncesije za kopanje rude“ i da su „određeni ljudi pozvali određene ljude“. Podsjetio je i da je „u Jugoslaviji prodan dio sela i milijuni kubika rude za dva pečena janjeta“.
Tri mjeseca poslije osnovana je tvrtka Rudnik Mesihovina.
Vlada Ivana Vukadina koncesiju joj je dala, prema izvješćima sa sjednice, nakon pregovaračkog postupka. Na 25 godina. Uz jednokratnu naknadu od 1.910 maraka, koliko rudnik danas u prosjeku prihoduje za nekoliko sati, i godišnjih 2,5 posto prihoda.
Ugovor su krajem studenoga potpisale ministrica gospodarstva Dijana Puzigaća i direktorica tvrtke Danijela Širić. U vladinoj objavi o potpisivanju piše tek da se naknada sastoji „od jednokratne i godišnje (tekuće) naknade“. Kolika je, nije napisano.
Ista je ministrica tada vodila i ministarstvo nadležno za Poljane, gdje Vlada, kako smo pokazali u prethodnom nastavku, pet godina ne poništava koncesiju za pitku vodu iako joj je vlastito radno tijelo utvrdilo kršenje zakona.
I ovaj je ugovor sklopljen u razdoblju koje je Vukadinova Vlada, predstavljajući ove godine novi zakon, sama nazvala „pravnim vakuumom koji je trajao gotovo 18 godina“.
Što to znači: Bogatstvo županije dano je na četvrt stoljeća u pregovorima s jednom tvrtkom. Javnosti je objavljen potpis, a cijena je prešućena. Nekad su to bila dva janjeta. Danas su feninzi.
Koliko je iskopano, govori onaj tko kopa
Revizori su utvrdili da je Ministarstvo naknade za mineralne sirovine obračunalo po podacima koje su mu dostavili sami koncesionari, bez geodetskog snimanja iskopa. Većina koncesionara za rude, zapisali su, ne plaća na vrijeme, a Ministarstvo nije poduzimalo mjere naplate.
To izvješće datirano je manje od tri mjeseca prije nego što je isto ministarstvo potpisalo ugovor za boksit.
Rezultat se vidi u uplatama. Ugovor traži dvije i pol marke na svakih sto maraka prihoda. U proračune općine i županije stiže manje od pola marke.
Ili se naknada računa na mnogo manji iznos od prihoda koji tvrtka prijavljuje, ili nije plaćena u cijelosti, ili je nitko ne provjerava. Svaki od tih odgovora vodi na istu adresu: Ministarstvo gospodarstva, koje naknadu obračunava, naplaćuje i nadzire, a danas ga u Vukadinovoj Vladi vodi Miroslav Jaglica.
Što to znači: Ono što nitko ne broji, nitko ne može ni naplatiti. Tu razliku plaća županija.
Boksit, šljunak, dolomit i vjetar, različiti resursi, isti ishod
Mesihovina nije iznimka. Ona je pravilo.
Šljunak s polja kod Grla, koji se prema općinskom dokumentu vadi bez ugovora o koncesiji, općini je lani donio 668 maraka. Uz taj iznos tomislavgradski HDZ BiH upozorio je da se s lokacije odvoze „tisuće kamiona šljunka“.
Na Kupresu se po koncesiji iz 2007. vadi dolomit. Prema podacima Fondacije ACT, ta koncesija županiji i općini zajedno donosi tek nešto više od 6.000 maraka godišnje. Tamo ovaj serijal stiže u završnici.
Prema neslužbenim informacijama do kojih je došao HercegNews24, u županiji je i koncesija za vađenje škriljevca dana na 15 godina, za 600 eura.
A od vjetra koji se osam godina vrti pokraj Mesihovine, mjesne zajednice, kako smo pokazali u četvrtom nastavku, nemaju ni marke. Ugovor o suradnji koji je to trebao urediti Općina je sklopila dok joj je načelnik bio Ivan Vukadin.
Što to znači: Boksit, šljunak, dolomit, vjetar. Različiti resursi, različite općine, isti ishod: bogatstvo odlazi, a u proračunu ostaje sitniš. To nije niz nesretnih slučajeva. To je način upravljanja.
Mesihovina sjedi na bogatstvu, a strahuje za pitku vodu
Mještani Mesihovine javno su upozorili da se boje da će zbog eksploatacije boksita ostati bez izvora pitke vode. Osnovali su udrugu „Veliko vrilo“, koja se zove kao i izvor manje od kilometra od sela. „Narod ima pravo znati što i tko sve radi na njihovoj djedovini“, poručili su.
Njihov strah ima uporište u dokumentima. Tvrtka na svojim stranicama navodi da je eksploatacija podzemna i da se boksit nalazi u vapnencu. Kad su se u jami odronile stijene i ozlijedile trojicu radnika, policija je zabilježila da se to dogodilo u oknu, stotinama metara pod zemljom. A u vapnenačkom kršu voda teče pukotinama u stijeni, brzo i gotovo bez prirodnog pročišćavanja.
Zaštite nema ni na papiru. Prema razvojnoj strategiji Općine, od devet izvorišta pitke vode elaborat i odluku o zaštiti imaju samo dva. Okolišnu dozvolu za rudnik ni studiju o njegovu utjecaju na podzemne vode u javno dostupnim dokumentima nismo pronašli. Tvrtka tvrdi da se eksploatacija „vrši u skladu s važećim standardima“.
„Je li eksploatacija boksita u Mesihovini novo Buško jezero?“, javno je upitao Marko Bagarić.
Što to znači: Novac se još može naplatiti. Izgubljeni izvor ne može se vratiti. Vlast koja bogatstvo daje za sitniš, a vodu ne štiti, Mesihovini ostavlja najgori mogući račun: rizik bez koristi.
Od ugovora do desetog mjesta, siromaštvo s potpisom
Vlada Hercegbosanske županije u kolovozu je poručila da će o koncesijama govoriti „otvoreno, argumentirano i na temelju činjenica“. Činjenice su pred vama. Nisu iz stranačkih letaka, nego iz vladinih odluka, općinskih dokumenata i revizorskih izvješća.
„HBŽ PRVA, A NE DESETI!“ obećavao je Vukadinov HNP. Na ljestvici razvijenosti Federalnog zavoda za programiranje razvoja županija je danas deseta od deset.
To nije slučajnost. Politička odgovornost, kad se ispiše po redu, izgleda ovako:
Ugovor koji selu od vjetra nije dao ni marke sklopljen je pod načelnikom Vukadinom. Koncesiju za boksit dala je Vlada premijera Vukadina. Ugovor je potpisala ministrica u njegovoj Vladi. Naknadu danas naplaćuje i nadzire ministar u njegovoj Vladi.
Premijer tvrdi da novi zakon „ništa ne legalizira“, nego omogućuje usklađivanje postojećih ugovora. Pitanje je samo s čime će se uskladiti: s interesom županije ili s interesom onih koji iz nje odvoze.
Hercegbosanska županija nije siromašna. Siromašnom je čine ugovori koje potpisuje njezina vlast.
Mesihovina sjedi na bogatstvu, a strahuje za vodu. Dok je tako, „HBŽ PRVA“ ostat će slogan, a deseto mjesto potpis ove vlasti.
6/12 KAKO SE KONCESIJE GURAJU KROZ SKUPŠTINU: Prostorni plan mijenjan amandmanima na dan glasovanja
