KONCESIJA ZA PITKU VODU KOJU VLADA SKRIVA I OD SUDA: Transparency dobio dvije presude, kaznena prijava u Tužiteljstvu čeka tri godine
Vlada Hercegbosanske županije već pet godina ima crno na bijelo: koncesija za pitku vodu na Poljanama kod Livna dodijeljena je i prenesena mimo zakona. Nije to otkrila oporba. Nisu to otkrili ni...
Vlada Hercegbosanske županije već pet godina ima crno na bijelo: koncesija za pitku vodu na Poljanama kod Livna dodijeljena je i prenesena mimo zakona. Nije to otkrila oporba. Nisu to otkrili ni novinari. Utvrdilo je to radno tijelo koje je osnovala sama Vlada Ivana Vukadina.
Ključne točke
Koncesija ni danas nije poništena. Umjesto odluke, Vlada je izabrala šutnju, toliko upornu da ju je Transparency International u BiH (TI BiH) morao tužiti. Dobio je dvije presude. Ni sudu, prema toj organizaciji, Vlada i Ministarstvo gospodarstva nisu predali ni odgovor ni spis. Kaznena prijava koju su mještani zbog iste koncesije podnijeli Tužiteljstvu čeka više od tri godine.
Poljane zato nisu samo priča o vodi. Pokazuju što ova vlast radi kad sama otkrije nezakonitost: ne ispravlja je. Skriva je. I dio su odgovora na pitanje koje postavljamo od prvog nastavka: kako je županija kojoj je obećano da će biti „PRVA” završila kao deseta?
U dosadašnjim nastavcima vidjeli smo kako se ovdje koncesije daju: godinama po zakonu koji više nije postojao, za naknade koje su mrvice u proračunu, amandmanom nakon dvadeset minuta stanke. Kad treba dati, vlast je brza. Poljane pokazuju drugu stranu istog obrasca. Kad treba odgovarati, sve stane.
Vlada je sama otvorila slučaj, nalaz je bio porazan
Na Poljanama ispod Tušnice investitor je htio crpiti podzemnu vodu i puniti je u boce. Nekoliko stotina metara dalje dva su izvorišta iz kojih piju četiri sela. „Naš jedini interes je da ne ostanemo bez vode za piće”, rekao je mještanin Mirko Krivić.
Ugovor je sklopljen u vrijeme Vlade Nediljka Rimca, prema mještanima bez zakonom propisane javne rasprave i bez natječaja. Koncesija je poslije prenesena na tvrtku Lara Natural.
Kad je Vukadinova Vlada, tek nekoliko mjeseci na vlasti, osnovala radno tijelo za reviziju koncesija, ovaj je slučaj stavila na vrh popisa. Rok: petnaest dana. Radovi: obustavljeni.
Nalaz je bio porazan. Kako je izvijestio Radio Slobodna Europa, radno tijelo utvrdilo je da su Vlada i nadležno ministarstvo u tom postupku prekršili najmanje devet zakona i više puta pogodovali investitoru. Prijenos koncesije na Lara Natural, prema nalazu, nije ni mogao biti proveden.
A onda ono najjednostavnije: koncesijska naknada u županijski proračun nikad nije uplaćena. Gotovo devet godina ugovora, nula maraka. Županija koja je trebala biti prva od vlastite vode nije vidjela ni marke.
Vlada je tada imala sve: nalaz vlastitog radnog tijela i ovlast da postupi.
Deset mjeseci za odluku, a onda aneks ugovora
Radno tijelo dobilo je petnaest dana. Vlada si je za odluku uzela deset mjeseci. A istoga dana kad je izvješće napokon usvojila, prema dokumentaciji koju su mještani iznijeli u javnost, dala je i suglasnost na prijedlog Aneksa II ugovora s Lara Naturalom.
Na jednoj strani stola nalaz o kršenju zakona, na drugoj zeleno svjetlo za nastavak ugovora. Vladu je tada vodio Ivan Vukadin, a Ministarstvo gospodarstva Dijana Puzigaća.
Zeleno svjetlo ubrzo se vidjelo i na terenu. Nekoliko mjeseci poslije na Poljanama se pojavila interventna policija da investitoru otvori put. Na cesti su je dočekale žene iz okolnih sela, pjevajući „Kriste, u tvoje ime”. Radovi ni tada nisu počeli.
Iz Ministarstva su nalaz umanjivali: utvrđeni nedostaci su, poručivali su, „tehničke prirode”, a projekt „ni na koji način ne može ugroziti izvore vode”.
Sadašnji ministar gospodarstva u Vukadinovoj Vladi Miroslav Jaglica obećao je reviziju. Mještani tvrde da je problem više puta iznio premijeru, ali da predsjednik Vlade „do sada nije ništa poduzeo”.
Ministri su se mijenjali, obećanja stizala, a odluka nije. Kad šuti Vlada, građanima ostaju još dvoja vrata: sud i tužiteljstvo. Pokucalo se na oboja.
Dvije presude, a prema TI BiH sud nije dobio ni spise
TI BiH postavio je Ministarstvu jednostavno pitanje: je li razmatrano poništenje ugovora? Pitao je više puta. Kad odgovora nije bilo, tužio je Ministarstvo i Vladu.
Ni pred sudom Vlada nije progovorila. U oba spora, navodi TI BiH, ni Vlada ni Ministarstvo sudu nisu dostavili ni odgovore ni upravne spise, što prema toj organizaciji „dodatno potvrđuje namjeru vlasti da potpuno ignoriraju zakonske obveze”.
Transparency je dobio dvije presude. Sud je Vladi i Ministarstvu naložio da u roku od petnaest dana javnosti objasne je li poništenje ugovora uopće razmatrano.
Petnaest dana za jednu rečenicu: da ili ne.
Više od godinu dana poslije, četrnaest udruga i inicijativa u otvorenom pismu tvrdi da Vlada „sustavno krši Zakon o slobodi pristupa informacijama” i da pomoćnik ministra uskraćuje dokumente „čak i tužiteljstvu i sudovima”.
Istodobno Zakon o koncesijama, koji je vladajuća većina izglasala u veljači, obećava javni registar ugovora, odluka i aneksa. Građanske inicijative tvrde da registra još nema. Na papiru transparentnost, u praksi spisi koje ne vidi ni sud.
Kaznena prijava, tri godine čekanja
Mještani nisu čekali Vladu. Dvjestotinjak ljudi iz četiri sela, okupljenih oko inicijative „Zaštitimo izvore Mandeka”, podnijelo je Tužiteljstvu Hercegbosanske županije kaznenu prijavu protiv čelnika Vlade i nadležnog ministarstva, zbog sumnje u zlouporabu položaja. Prema podnositeljima, među prijavljenima je i tadašnja ministrica Puzigaća.
Tužiteljstvo je potvrdilo da je otvorilo istragu protiv više osoba. Imena nije objavilo. Odluke nema.
Inicijative iz svih šest gradova i općina županije ovog su ljeta javno ustvrdile da prijava tri godine stoji u ladici tužiteljice Benite Mladine. Tvrde da je tužiteljica u roku od petnaest dana od prijave svjedocima rekla da je slučaj jasan i da „djelo neosporno postoji”, a da od tada „do dana današnjeg oteže na svaki mogući način”.
U već spomenutom otvorenom pismu udruge pitaju i ono najneugodnije: zašto Vlada izvješće vlastitog radnog tijela nije uputila Tužiteljstvu?
Najglasniji ovog ljeta ipak nije bio ni sud ni Tužiteljstvo ni Vlada, nego koncesionar. Tvrtka Lara Natural, prema udrugama, najavila je tužbe protiv neformalnih skupina građana koje se koncesiji protive. Udruge ih nazivaju SLAPP tužbama, tužbama kojima je cilj ušutkati kritiku.
Odvjetnik tvrtke tvrdi da je Lara Natural dobila sve suglasnosti i dozvole te da je „žrtva političkih prepucavanja” u županijskoj vlasti. Mještani tvrde da te suglasnosti nije smjela dobiti. I jedni i drugi, dakle, pokazuju na istu adresu: na Vladu.
Vlast šuti, koncesionar najavljuje tužbe, a izvore brane građani.
Pet godina od nalaza, koncesija nije poništena
Ugovor je potpisan u Rimčevo vrijeme. No sve što se s njim događa otkako je Vlada dobila nalaz o kršenju zakona ima jednu adresu. Nalaz je dobila Vukadinova Vlada. Reviziju je obećao ministar Vukadinove Vlade. Spise sudu, prema Transparency International BiH, nisu dali ni Vlada ni njezino ministarstvo
U priči o Poljanama sve je trebalo trajati petnaest dana: revizija radnog tijela, odgovor koji je naložio sud, a prema inicijativama i prva ocjena tužiteljice. Od prvog roka prošlo je više od pet godina. Vlada zna. Sud je presudio. Tužiteljstvo ima prijavu. Koncesija nije poništena.
„Tko upravlja Hercegbosanskom županijom?”, pitaju udruge u naslovu svog pisma. Od prvog nastavka vidimo kako se njome upravlja: resursi se daju brzo, jeftino i daleko od očiju javnosti, a kad se otkrije nezakonitost, sve stane.
„HBŽ PRVA, A NE DESETI!” bilo je obećanje. Ovaj serijal pokazuje barem dio razloga zašto taj razvojni iskorak nije ostvaren: u slučajevima koje smo dokumentirali pojavljuju se slaba kontrola javnih resursa, netransparentne odluke i problemi koji ostaju neriješeni čak i kada ih institucije same utvrde. Poljane su možda najčišći primjer: vlastito radno tijelo upozorilo je na nepravilnosti, koncesijska naknada nije se plaćala, sud je morao tražiti odgovor, a koncesija ni danas nije poništena.
U sljedećem nastavku (8/12): Mesihovina, rudnik boksita čiji je koncesijski ugovor u ime Vlade potpisala ista ministrica, i još jedno selo koje strahuje za svoju vodu.
6/12 KAKO SE KONCESIJE GURAJU KROZ SKUPŠTINU: Prostorni plan mijenjan amandmanima na dan glasovanja
