Od slogana „HBŽ prva” do zadnjeg mjesta u Federaciji: premijer na čelu sustava koncesija od 1,6 milijardi eura, a županija i dalje na dnu

Obećanje je glasilo: „HBŽ PRVA, A NE DESETI!” Rezultat je drukčiji. Na najnovijoj ljestvici razvijenosti Federalnog zavoda za programiranje razvoja, onoj za 2025., Hercegbosanska županija je deseta, posljednja u Federaciji BiH.

Istodobno, u toj istoj županiji postoji sustav energetskih i rudarskih koncesija čija se vrijednost procjenjuje na više od 1,6 milijardi eura. Vjetar, sunce i rude su tu. Novac, barem na papiru, također. Razvoja nema.

Na čelu tog sustava posljednjih šest godina stoji jedan čovjek, Ivan Vukadin, predsjednik Vlade HBŽ. Nekadašnji načelnik Tomislavgrada, nekadašnji član vrha HDZ-a BiH, a danas lider vlastite stranke. Jedan kritičar iz Glamoča u otvorenom pismu nazvao ga je „Ivanom Vukadinom zvanim Megawat”. To nije nadimak koji je prihvatila javnost, nego etiketa jednog autora. Ipak, pogađa bit pitanja kojim otvaramo drugi dio serijala.

Kako je moguće da županija s tolikim resursima ostane na dnu? I što o tome govore dokumenti vlasti koja tim resursima upravlja?

Sustav vrijedan 1,6 milijardi eura: koliko od njega ostaje HBŽ-u?

Prvo treba reći što ta brojka jest, a što nije. Prema istraživanju Radija Slobodna Europa, riječ je o procijenjenoj vrijednosti najmanje 55 energetskih i rudarskih projekata. Ti su projekti nastajali gotovo dvadeset godina, pod više vlada, kako smo pokazali u prvom nastavku serijala. Sustav nije izgradio Vukadin i 1,6 milijardi nije njegov novac. Ali danas ga vodi on, a Vlada kojoj predsjeda odlučuje i o novim projektima.

Prema službenim nadležnostima, ugovore o koncesijama sklapa i nadzire Ministarstvo gospodarstva. Odluku o dodjeli donosi Vlada. Premijer ne potpisuje svaki ugovor, ali stoji na čelu tijela koje koncesije odobrava.

Na nekim odlukama stoji i njegov potpis. Vlada je u Narodnim novinama HBŽ objavila odluku o koncesiji tvrtki Alpha Wind za vjetroelektranu Ljubuša kod Tomislavgrada, snage 80 megavata. Tvrtka jednokratno plaća 27.590,60 KM, a zatim godišnje 1,90 posto prihoda od prodane struje. Ispod odluke potpisan je predsjednik Vlade, Ivan Vukadin.

U srpnju 2022. Vlada je odobrila vjetroelektrane Čadilj kod Glamoča (138 MW) i Marino Brdo kod Bosanskog Grahova (126 MW). Za 264 megavata snage jednokratne naknade zajedno iznose manje od 120.000 KM.

U listopadu 2025. Vlada je objavila pregled koncesija po razdobljima vlasti. Za Vukadinova dva mandata navodi:

• rudnik Mesihovinu;
• vjetroparkove Čadilj, Marino Brdo, Galečić, Orlokuk i Ljubušu;
• solarne elektrane u Livnu i Tomislavgradu.

Pregled pritom miješa različite vrste odluka, pa se iz njega ne može pošteno izračunati tko je „prvi”, a tko „drugi” po broju koncesija. Od Ministarstva smo zatražili potpuni registar.

Ključno pitanje nije koliko sustav vrijedi, nego koliko od njega ostaje županiji. Na to pitanje vlast dosad nije dala jasan, dokumentiran odgovor. Time se bavi peti nastavak serijala.

Od Tomislavgrada do vrha županijske vlasti

Vukadin je načelnik Tomislavgrada postao 2008. i ostao to do 2020., tri mandata zaredom. Riječ je o općini u kojoj se danas nalazi velik dio vjetroelektrana županije. Godine 2019. HDZ BiH ga je naveo među članovima Predsjedništva stranke.

Godinu dana kasnije došao je raskid. U travnju 2020. županijski odbor HDZ-a BiH isključio ga je iz stranke, uz obrazloženje da je riječ o „teškoj povredi Statuta”. To je ocjena stranke koja ga je izbacila, a ne presuda neovisnog tijela.

Već u lipnju 2020. registriran je Hrvatski nacionalni pomak (HNP), kojemu je Vukadin predsjednik. U prosincu iste godine Skupština HBŽ izabrala ga je za predsjednika Vlade.

Prve godine vlasti ostao je i jedan manje poznat trag. Središnje izborno povjerenstvo BiH (CIK) pregledalo je financijsko izvješće HNP-a za 2021. Revizori su utvrdili da je stranka te godine iz županijskog proračuna dobila 80.000 KM, pozivajući se na pet mandata u Skupštini. HNP na izborima 2018. nije ni sudjelovao jer je osnovan tek 2020. Zaključak CIK-a: novac je primljen suprotno Zakonu o financiranju političkih stranaka.

To je nalaz o stranci, a ne dokaz da je Vukadin osobno uzeo novac ili potpisao isplatu. Ali novac je otišao stranci koju vodi, iz proračuna županije čiju Vladu vodi. Je li vraćen, je li nalaz osporavan i je li netko sankcioniran, iz dostupnih dokumenata se ne vidi. Pitali smo CIK i HNP.

Koalicija od 17 ruku i sporna četnička čestitka

Na izborima 2022. HNP je osvojio pet mjesta u Skupštini. Zastupnici su Ivan Vukadin, Ivan Ivić, Stipan Šarac, Ante Baković i Robert Bagarić. Pet ruku nije dovoljno za vlast.

U studenome 2023. sporazum o novoj Vladi potpisali su HNP, HDZ 1990, SNSD, SDA, Srpska sloga i Srpsko jedinstvo. U veljači 2024. Vlada je potvrđena sa 17 glasova. SNSD dakle nije podrška „izvana”, nego potpisnik koalicijskog sporazuma.

Takav savez ima svoju cijenu, i to se vidjelo u siječnju 2025. Na pravoslavni Badnji dan na Facebook stranici pod imenom SNSD-ova zastupnika Gorana Broćete pojavila se čestitka s fotografijom muškarca u četničkoj odori, sa sjekirom i puškom. Nakon što se proširila, objava je nestala. Tko ju je postavio, nije utvrđeno, a Broćeta na upit medija nije odgovorio.

Vukadin se oglasio nekoliko dana kasnije. U priopćenju Vlade „najoštrije je osudio isticanje i veličanje četničkog režima i simbola”, povodom događanja u Bosanskom Grahovu. Osudio je, ali koalicijskog partnera nije imenovao. HDZ BiH mu je zamjerio upravo to, i što je reagirao tek nakon pet dana.

Druga epizoda tiče se škola, i u njoj se jasno vidi kako ova vlast odlučuje. U srpnju 2025. Ministarstvo prosvjete, na čijem je čelu ministar u Vukadinovoj Vladi Ante Tadić, poslalo je školama dopis. Prema preslici koja je objavljena u javnosti, od više škola traženo je da u roku od osam dana odaberu jedan od tri modela nastave bosanskog jezika i književnosti. Tražene su i slobodne učionice, broj nastavnika i procjena troška za proračun.

Dva i pol mjeseca kasnije isto je Ministarstvo službeno objavilo da za uvođenje predmeta „nisu stekli preduvjeti”, osim u OŠ Glamoč, gdje se predaje od 2005.

Tvrdnja s društvenih mreža da je Vlada „uvela bosanski jezik” nije točna. Ali ni slika dobro vođene politike nije. Ako je Ministarstvo znalo da uvjeti ne postoje, zašto je škole tjeralo da biraju modele u osam dana, usred ljeta? Ako nije znalo, zašto je postupak pokrenulo prije nego što je provjerilo ima li učionica, nastavnika i novca?

Slično je s pričom o novcu Željka Komšića. Odluka postoji: u rujnu 2024. član Predsjedništva BiH dodijelio je iz tekuće rezerve 5.000 KM župi u Kongori za obnovu dijela župne kuće. U odluci se Vukadin nigdje ne spominje. Objave koje mu pripisuju posredovanje za taj novac ne nude nikakav dokaz.

Koncesije, otpor i Vukadinov odgovor: „Ništa osim špekulacija”

Pravni problem sustava stariji je od Vukadina. Županija je gotovo dva desetljeća dodjeljivala koncesije na temelju propisa koji je Ustavni sud FBiH ranije osporio. Novi zakon donesen je tek pod njegovom vlašću: Skupština ga je usvojila ove godine, a Vlada je u travnju donijela prateće uredbe. Kritičari tvrde da taj zakon legalizira stare ugovore. O tome u devetom nastavku.

Otpor na terenu u međuvremenu raste. Gradonačelnik Livna Darko Čondrić, izabran kao kandidat HDZ-a BiH, poručio je u travnju: „Stav Grada je jasan – nismo za izgradnju vjetroparkova na području Kruga.”

Vlada se brani da je sve po zakonu. Još 2024. odgovorila je Čondriću da za koncesije traži suglasnost općinskog vijeća i da će postupiti kako odluči lokalna vlast. U travnju ove godine Vlada i Ministarstvo ustvrdili su da su postupci za Čadilj i Kruge provedeni zakonito i uz suglasnost lokalnih zajednica. To je stav vlasti, a ne sudska potvrda.

Vukadin je bio izravniji. Gostujući na Radio Livnu, kritike je odbacio: „U ovom slučaju, prema mom mišljenju, nema ničega drugog osim špekulacija.” Upitao je i tko financira okolišne udruge.

Kako se bliže izbori, ton je sve oštriji. Prema Tomislav Cityju, Vukadin tvrdi da su ekolozi naglo ušli u politiku. Kao dokaz koristi projekata ističe novac: „Volio bih vidjeti koji će biznis osigurati dva milijuna maraka za lokalne zajednice na ovom području.” Vlada je u kolovozu objavila priopćenje u kojem kandidacijske liste tumači kao dokaz da su se neki aktivisti politički angažirali. Udruga Mladi za Kupres odgovorila je da se nitko od njezinih članova nije kandidirao.

Tu je srž problema. Kada građani pitaju što županija dobiva od sustava vrijednog 1,6 milijardi eura, premijer odgovara pitanjem tko plaća kritičare i u kojoj su stranci. Ali pitanje ostaje isto: koliko je stvarno naplaćeno i gdje je taj novac?

CIK: Vukadin nije predao završnu imovinsku izjavu

Od čovjeka na čelu takvog sustava javnost ima pravo očekivati potpunu transparentnost i o vlastitoj imovini.

Vukadin ima javnu imovinsku izjavu iz 2016., s početka trećeg mandata u Tomislavgradu. U njoj je prijavio oko 36.500 KM godišnjih prihoda i dionice u Hrvatskoj vrijedne 10.000 KM. CIK te podatke ne provjerava; to je ono što je on sam prijavio.

Nedostaje drugi obrazac. U srpnju 2021. CIK je objavio popis dužnosnika koji na kraju mandata nisu na vrijeme predali završnu imovinsku izjavu. Na popisu za mandat 2016.–2020. nalazi se i Ivan Vukadin iz Tomislavgrada.

Je li izjavu kasnije predao, iz javnih dokumenata se ne vidi. Premijer na čelu sustava koncesija vrijednog 1,6 milijardi eura trebao bi na to moći odgovoriti jednom rečenicom.