Baka Anka dočekala 106. rođendan: Pamti Mostar, 14 janjaca nedjeljom i ljubav koja ju je vratila kući
Anka Radoslavka Nikolić iz Mostara proslavila je 106. rođendan u Domu za umirovljenike Vita u Grudama. I nakon više od stoljeća života jasno se prisjeća Ilića, roditeljskog doma, obiteljske...
Anka Radoslavka Nikolić iz Mostara proslavila je 106. rođendan u Domu za umirovljenike Vita u Grudama. I nakon više od stoljeća života jasno se prisjeća Ilića, roditeljskog doma, obiteljske gostionice, susreta sa suprugom i godina koje je posvetila obitelji.
Ključne točke
Rođendan proslavila u Grudama
Proslava je održana u Domu Vita, gdje Anka živi od siječnja 2019. godine. Rođena je 20. rujna 1920. u Ilićima u Mostaru, a rođendansko slavlje organizirano je dan ranije, uz tortu, cvijeće, darove i društvo djelatnika i drugih korisnika doma. Iako se danas više ne može samostalno kretati, razgovara jasno i prepoznaje ljude oko sebe.
U dom je stigla nakon pada krajem 2018. godine, kada je slomila desni kuk. Ozljeda je ostavila trajne posljedice na pokretljivost, pa su sinovi procijenili da joj je potrebna stalna skrb. U Grudama je od tada proslavila niz rođendana, uključujući i stoti, a svakodnevni kontakt s obitelji ostao je važan dio njezine rutine.
Djetinjstvo uz gostionicu u Ilićima
Anka je rođena kao Anka Kljajo, drugo od četvero djece Ilije i Mande Kljajo, rođene Zovko. Odrastala je uz brata Ivu te sestre Apoloniju i Stanislavu. Završila je srednju strukovnu školu, a u mladosti je mnogo vremena provodila uz roditelje i pomagala u obiteljskom poslu.
Posebno dobro pamti gostionicu koju je vodio njezin otac. Nedjeljom su u Iliće dolazili brojni Mostarci, a obitelj je za goste pripremala pečenje, šunku i pršut. Prema njezinu sjećanju, znalo se ispeći i po 14 janjaca u jednom danu. Ti prizori ostali su među uspomenama kojih se i danas vrlo precizno sjeća.
Ljubav je počela uz Radobolju
Nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine, Anka je u Mostaru upoznala Radomira Nikolića, rođenog 1915. godine i podrijetlom iz Boke kotorske. Upoznali su se tijekom šetnje prema Vrelu Radobolje, a njihov se odnos ubrzo razvio u vezu i brak.
Nakon vjenčanja preselili su se u Beograd. Ondje su dobili dvojicu sinova, Đorđa 1949. i Slobodana 1951. godine. Anka se, međutim, nije naviknula na život u Beogradu pa se obitelj nakon tri godine, na njezinu želju, vratila u Iliće. Sa suprugom je živjela sve do njegove smrti 1987. godine.
Danas je majka dvojice sinova i baka četvero unučadi. Jedan sin živi u Mostaru, a drugi u Zagrebu. Sa sinovima se redovito čuje telefonom, a djelatnici doma navode da ih često zove već rano ujutro.
Pamćenje je i dalje snažno
Unatoč godinama, Anka i dalje detaljno govori o Mostaru, roditeljima, obiteljskoj kući i životu uz Radobolju. Slabije čuje i zbog ozljede kuka ne može hodati, ali osobe iz svoje blizine prepoznaje i sudjeluje u razgovorima. Djelatnici je opisuju kao urednu i pedantnu, a među njezinim svakodnevnim navikama posebno mjesto ima njega lica klasičnom Nivea kremom.
Tijekom pandemije preboljela je koronavirus, a u domu ističu da se nakon bolesti oporavila bez težih posljedica. Posljednjih godina najveći dio vremena provodi u sobi, gdje joj društvo pravi cimerica s kojom se dobro slaže.
Baka Anka svoj je 106. rođendan dočekala okružena ljudima koji o njoj svakodnevno skrbe. U domu u Grudama nastavlja živjeti uz redovite kontakte sa sinovima, dok joj sjećanja na Iliće, Mostar i obiteljski život i dalje ostaju vrlo jasna.


