Hrvatski prvak dobio poziv iz Amerike, ali izabrao svećeništvo: „Meni je cilj postao Krist“

Poziv američkog sveučilišta i nastupi na europskim i svjetskim prvenstvima bili su dio života Ivana Malića. Nekadašnji hrvatski prvak na 1500 metara danas je svećenik Srijemske biskupije, gdje govori o vjeri, mladima i izazovima zajednice koja se priprema za veliku obljetnicu.

U Srijemskoj Mitrovici zaređen nakon uspješne sportske karijere

U katedrali u Srijemskoj Mitrovici 9. svibnja 2026. za svećenika je zaređen Ivan Malić, nekadašnji hrvatski atletski prvak. Svečano misno slavlje predvodio je srijemski biskup Fabijan Svalina, uz sudjelovanje svećenika i vjernika iz različitih dijelova biskupije. Malić je nakon ređenja zahvalio obitelji te župama u rodnoj Hercegovini i u Velikoj Gorici, gdje je odrastao.

Danas djeluje u Srijemskomitrovačkom dekanatu, a o svom putu od atletskih natjecanja do oltara govorio je u emisiji „Od Krista pozvani“ Hrvatskoga katoličkog radija. Prije svećeništva nastupao je na brojnim europskim i svjetskim prvenstvima, putovao svijetom i ostvario rezultate koji su mu otvarali mogućnost daljnje sportske karijere.

Poziv američkog sveučilišta i odluka koja je promijenila život

Na 1500 metara osvojio je naslov hrvatskog prvaka. Atletiku opisuje kao iskustvo koje ga je naučilo svakodnevnom radu, ustrajnosti i odricanju. Unatoč tome, tijekom sportskog uspona ponovno se počeo približavati vjeri.

„Atletika mi je jako puno dala. Naučila me disciplini, odricanju, ustrajnosti i tome da se za rezultat treba truditi svaki dan. Bio sam hrvatski prvak na 1500 metara i imao sam mogućnost nastaviti ozbiljnu sportsku karijeru. Moji rezultati pokazuju da to nije bio samo neki hobi, ali u jednom trenutku dogodilo se nešto važnije – Bog me počeo ponovno privlačiti k sebi.“

Pred njim se otvorila i prilika za studij i trening na američkom sveučilištu. Zbog toga, priznaje, napuštanje atletike nije bila laka odluka.

„Tada sam morao napraviti izbor. Nije bilo lako ostaviti sport u kojem sam bio uspješan. Čak sam dobio poziv s američkog sveučilišta da dođem tamo studirati i trenirati. Kada sam osjetio da me Gospodin zove, shvatio sam da se ne mogu praviti da taj poziv ne postoji.“

Uspoređujući svećeništvo i atletiku, istaknuo je važnost jasnog cilja. Upravo je promjena njegova osobnog cilja presudila o daljnjem životnom putu.

„Možda je tu najveća poveznica između atletike i svećeništva – i u sportu i u vjeri treba znati zašto trčiš. Kaže nam sveti Pavao: ‘Trčim prema cilju.’ Meni je cilj postao Krist. Išao sam na mnogobrojna europska i svjetska prvenstva, proputovao sam svugdje po svijetu, ali taj Božji poziv bio je jači. Ostavio sam sve i krenuo.“

Povratak vjeri i poruka mladima koji razmišljaju o pozivu

Malić je otvoreno govorio i o razdoblju u kojem se udaljio od Crkve. Uspjeh u sportu i planovi za budućnost, ispričao je, nisu uklonili osjećaj da mu nešto nedostaje. Postupno je ponovno počeo odlaziti na misu, moliti i čitati Sveto pismo.

„Imao sam razdoblje života u kojem sam se udaljio od Crkve i vjere, ali upravo sam tada shvatio da čovjek može imati uspjeh, sport, društvo, planove, a opet u sebi osjećati da nešto nedostaje. Počeo sam ponovno dolaziti na misu, moliti, čitati Sveto pismo, vraćati se sakramentima. I što sam više upoznavao Krista, to sam jasnije osjećao da me poziva.“

Mladima koji razmatraju svećenički ili redovnički život poručio je da ih strah od promjene i napuštanja poznate sigurnosti ne bi trebao zaustaviti.

„Danas je kod mladih upravo to najveći problem – boje se ostaviti sigurnost, boje se odvažiti i krenuti za Kristom. Ovom prilikom svima koji razmišljaju o redovničkom ili svećeničkom putu poručujem: Ne bojte se, hrabro samo, Bog je s vama.“

Hercegovina, Hrvatska i Srijem povezani u njegovu pozivu

Hercegovina je Malićev zavičaj, odrastao je u Hrvatskoj, a svećeničko poslanje ostvaruje u Srbiji. Priznao je da u mladosti nije poznavao ni samu Srijemsku biskupiju, a dolazak u nju povezuje s razvojem vlastitog duhovnog poziva.

„To je nešto što bih stvarno nazvao providnošću jer nisam ja kao mlad čovjek sjedio i rekao: ‘Jednog dana želim biti svećenik u Srijemskoj biskupiji.’ Nisam znao da postoji, kao što mnogi ne znaju. Moj je prvi odgovor bio na poziv prema svećeništvu, a onda je Bog kroz ljude, okolnosti i Crkvu polako otvorio vrata prema Srijemu.“

Svoje iskustvo povezuje i s pripadnošću Katoličkoj Crkvi, neovisno o državnim granicama.

„Danas vidim koliko je to lijepo jer dolazim iz Hercegovine, odrastao sam u Hrvatskoj, a svećeništvo sam primio za Srijemsku biskupiju. To je za mene jedan znak koliko je Crkva šira od naših granica. U Crkvi čovjek otkriva da nije najvažnije pitanje odakle sam, nego kome pripadam, a pripadam Kristu i narodu Božjemu.“

Veliki jubilej 2029. i obnova katedrale sv. Dimitrija

Srijemska biskupija korijene vuče iz ranih stoljeća kršćanstva. Papa Grgur IX. obnovio ju je 1. veljače 1229., a 2008. ponovno je uspostavljena kao zasebna biskupija. Godine 2029. obilježit će osam stoljeća od srednjovjekovne obnove.

„Ususret smo velikom jubileju i to nas raduje. Obljetnica nam je važna prigoda da se vratimo vlastitim korijenima, ali ne samo da bismo gledali u prošlost, želimo iz prošlosti crpiti snagu za budućnost. Radi se na različitim projektima, osobito na obnovi katedrale sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici i projektu Domus Dimitrianum, koji bi trebao objediniti različite crkvene i pastoralne sadržaje.“

Radovi na katedrali sv. Dimitrija započeli su 2025. godine. Obuhvaćaju sanaciju oštećenja od vlage, zamjenu dotrajalih instalacija te pripreme za obnovu unutrašnjosti. Uz katedralu, planira se i Domus Dimitrianum, namijenjen povezivanju različitih crkvenih i pastoralnih sadržaja.

Uz građevinske radove važan dio priprema čine okupljanja vjernika u Srijemskomitrovačkom dekanatu. Susreti su namijenjeni ministrantima, osnovnoškolcima, srednjoškolcima i studentima, a uključuju zajedničku molitvu, kateheze i radionice.

„Na poseban se način aktivirao moj Srijemskomitrovački dekanat u kojem djelujem kao svećenik. Svaki mjesec okupljamo različite uzraste vjernika, od ministrantskih susreta, susreta osnovnoškolaca, susreta srednjoškolaca i studenata, gdje prije svega stavljamo naglasak na zajedničku molitvu, zatim uz kateheze i radionice govorimo o velikom jubileju i onome što je najvažnije, a to je zajedništvo.“

Malić navodi da mu posebno znače okupljanja mladih iz više župa i podrška biskupa Svaline svećenicima koji organiziraju pastoralni rad.

„Meni srce bude ispunjeno kada vidim toliku mladost na jednom mjestu iz raznih župa našega dekanata. Naravno, tu važnu ulogu ima i naš biskup Fabijan Svalina, od kojega imamo jako veliku podršku u našem pastoralnom radu, a nama svećenicima to jako puno znači.“

Govorio je i o potrebi temeljitijeg proučavanja povijesti Srijemske biskupije. Njegova je želja da se obljetnica odrazi na život vjernika, a ne samo na obnovljene građevine.

„Važno je naglasiti i znanstveno istraživanje povijesti Srijemske biskupije jer imamo ogromno bogatstvo koje još nije dovoljno istraženo i predstavljeno. Nadam se da će osamstota obljetnica biti i duhovna obnova biskupije. Da ne obnovimo samo zgrade, nego prije svega živu Crkvu. Posebno bi bilo lijepo da 2029. katedrala ponovno bude u punoj liturgijskoj i pastoralnoj funkciji.“

Nedostatak svećenika, iseljavanje i život manjinske zajednice

Srijemska biskupija ima 29 župa i približno 50 tisuća katolika. Nalazi se u Srbiji, obuhvaća područja Vojvodine i Beograda te pripada Đakovačko-osječkoj metropoliji. Velik izazov predstavlja manjak svećenika, zbog čega jedan svećenik ponekad skrbi za tri ili četiri župe.

„Važno je naglasiti da se svakodnevno molimo za svećenička zvanja jer nam treba svećenika. Zna se dogoditi da jedan svećenik upravlja s tri do četiri župe, što stvarno nije lako.“

Premda su brojke važne za prikaz stanja, Malić smatra da je potrebno vidjeti i osobne priče obitelji i pojedinaca.

„Ali kada govorimo o brojkama vjernika i župa, uvijek treba imati na umu da iza svakoga broja stoji čovjek, obitelj i konkretna životna priča. Mi jesmo mala zajednica, ali to ne znači da smo beznačajni. Upravo suprotno, u manjini se često jasnije vidi koliko je važno osobno svjedočanstvo.“

Prema njegovim riječima, katolička zajednica u Srijemu svoju vjeru svakodnevno živi kroz mise, sakramente, obiteljsku molitvu i međusobnu potporu.

„Vjera se živi vrlo konkretno. Živi se nedjeljnim misama, sakramentima, obiteljskom molitvom, susretima u župi, ali i jednostavnom spremnošću da čovjek bude uz drugoga.“

Među okolnostima koje utječu na život župa navodi iseljavanje, demografske poteškoće i manjinski položaj katolika. Istodobno naglašava da se u manjim zajednicama vjernici često dobro poznaju i međusobno pomažu.

„Izazov je svakako broj vjernika, iseljavanje, demografska situacija i činjenica da su katolici na mnogim mjestima manjina, ali upravo u tome vidim i jednu posebnu ljepotu jer kada je zajednica mala, ljudi se često bolje poznaju. Kada se slavi misa, osjeti se da se ljudi međusobno trebaju i onda čovjek shvati da Crkva nije samo zgrada i organizacija, nego jedna velika obitelj.“

Uz susrete s djecom, ministrantima, mladima i obiteljima, posebno ga raduju ispovijedi te povratak vjernika koji dulje vrijeme nisu sudjelovali u crkvenom životu.

„Velika je radost kada vidimo djecu, mlade, ministrante, obitelji, kada netko pristupi ispovijedi, kada se netko vrati u Crkvu nakon dugo vremena. To su možda male stvari u očima svijeta, ali za nas su veliki znakovi nade.“

U osvrtu na burnu prošlost Srijema podsjetio je na dugotrajnost kršćanske prisutnosti unatoč političkim promjenama i razaranjima.

„Institucija može biti razorena, crkve mogu biti porušene, ali vjera u Krista neće nestati. Srijem je kroz stoljeća bio na svojevrsnoj vjetrometini povijesti jer mijenjale su se države, narodi i političke okolnosti, ali kršćanska vjera se uvijek iznova vraćala i obnavljala.“

„To mi je posebno važno i za današnji Srijem. Brojčano nas možda nema mnogo, ali Crkva nije samo statistika. Crkva je živa onda kada postoji čovjek koji vjeruje, moli, slavi sakramente i spreman je svoju vjeru prenijeti drugima.“

Na kraju se osvrnuo i na odnose s pravoslavnim vjernicima i svećenstvom, koje je ocijenio dobrima.

„Naravno, kad govorim ‘nas’, odnosi se na katolike jer kršćanstvo u Srijemu bogato je i braćom pravoslavcima s kojima gajimo jako dobre odnose, s vjernim pukom i pravoslavnim svećenstvom.“

Razgovor s vlč. Ivanom Malićem objavljen je u emisiji „Od Krista pozvani“, emitiranoj 31. listopada 2026. na Hrvatskom katoličkom radiju, a dostupan je i na digitalnoj platformi HKR+.