12 GODINA BEZ NOVOG NATJEČAJA: Kako 750.000 KM godišnje za prijevoz učenika razotkriva obrazac odlučivanja u Tomislavgradu, županiji i sustavu koncesija

Općina Tomislavgrad svake godine za prijevoz učenika plaća oko 750.000 maraka. Posljednji natječaj na koji su se prijevoznici mogli javiti za općinske linije raspisan je prije dvanaest godina. Ta brojka i taj datum otvaraju priču koja nije samo tomislavgradska. Od školskih autobusa do šljunka, hidroelektrana i planina ponavlja se isti obrazac: procedure se produljuju, preskaču ili obećavaju pa zaborave.

Djeca iz tomislavgradskih sela ovih su se tjedana vratila u školske klupe, a do njih ih voze autobusi koje u cijelosti plaća Općina. S plakata se u isto vrijeme obećavaju razvoj, red i ista pravila za sve.

Za desetak dana birači biraju i novu županijsku skupštinu, a ona bira Vladu koja će sljedeće četiri godine odlučivati o javnom novcu i prirodnim resursima. Zato je važno pogledati ne samo što se obećava, nego i kako se odlučuje.

750.000 maraka godišnje, a natječaja nema od 2014.

Općina od kraja 2022. plaća cijelu mjesečnu kartu učenicima koji imaju pravo na prijevoz. Mjera je dobra i roditeljima je olakšala život. Problem je u onome što se ne vidi.

Posljednji javni poziv za općinske linije, ono što bi svatko nazvao natječajem, raspisan je 2014. Od tada se vozni redovi samo produljuju rješenjima, a novi prijevoznik nema se gdje javiti.

Najglasniji kritičar je Mario Pavlinović, vlasnik livanjske tvrtke Livno Bus. Pavlinović je za Hercegovina.info ustvrdio da je „cijeli monopol nad ovim prijevozom općina je dala Ćićko Commercu”, tomislavgradskom prijevozniku. Tvrdi i da Općina pogoduje samo jednom prijevozniku te da je prijevoz na općinskim linijama nelegalan od kolovoza 2024.

To su teške optužbe i iznosi ih konkurent, dakle strana u sporu. Iznos od 750.000 maraka cijela je općinska stavka za prijevoz učenika, a ne dokazani prihod jedne tvrtke. Općinska izvješća spominju ugovore s najmanje dva prijevoznika. Ali jedan dio Pavlinovićeve priče nije samo njegova tvrdnja.

Ministarstvo poništilo rješenje, Općina ponovno produljila vozne redove

Livno Bus uložio je žalbu na općinsko produljenje voznih redova iz ljeta 2024. Federalno ministarstvo prometa i komunikacija žalbu je u listopadu 2024. uvažilo i općinsko rješenje poništilo. Općini je naložilo da raspiše javni postupak na koji se mogu javiti svi prijevoznici.

Općina se do tada branila time da postupak ne može pokrenuti dok županijsko ministarstvo ne donese daljinar, službenu tablicu udaljenosti i vremena vožnje. Načelnik Ivan Buntić napisao je u lipnju 2024. da je to „još uvijek u proceduri”. Federalno ministarstvo taj razlog nije prihvatilo i naložilo je da se postupak provede po daljinaru koji je već na snazi.

Odgovor Općine bilo je novo produljenje, u prosincu 2024., ovaj put bez ikakvog datuma isteka. Vozni redovi sada vrijede do utvrđivanja novog registra, a novi registar ovisi upravo o natječaju koji se godinama odgađa. Načelnik Buntić optužbe konkurenta tada nije htio komentirati.

Daljinar na koji se Općina poziva posao je županijskog Ministarstva gospodarstva, dakle Vlade Ivana Vukadina. Vukadin je bio načelnik Tomislavgrada i 2019., kad su vozni redovi bez natječaja produljeni na pet godina.

Šest tjedana od obećane javne rasprave do suglasnosti

Autobusi nisu jedini javni resurs u Tomislavgradu uz koji se pojavljuje isto ime. U lipnju 2020. Tomislavcity je, prenoseći prilog televizije BHT1, naslovio vijest „Ćićko investira u hidroelektrane na rijeci Šujici”. Riječ je bila o četiri male hidroelektrane, a kao investitor u prilogu govori Ivan Kovačević.

Prema izvještaju agencije FENA sa sjednice Općinskog vijeća na kojoj je projekt predstavljen, zahtjev za koncesiju Ministarstvu gospodarstva HBŽ-a podnijela je tvrtka M.H.E. d.o.o. Tomislavgrad. Kako su povezani naziv iz naslova i tvrtka iz zahtjeva, iz javnih izvora nije vidljivo.

Važnije od imena ono je što je tada obećano. Načelnik Ivan Vukadin rekao je da Vijeće takve projekte podržava, ali traži javnu raspravu. Dodao je da se vijećnici o projektu neće službeno očitovati prije nje i da se njihovo stajalište neće razlikovati od stajališta mještana. I FENA je izvijestila da se Vijeće obvezalo provesti javnu raspravu prije davanja suglasnosti.

Šest tjedana poslije, 30. srpnja 2020., Vijeće je županijskom Ministarstvu gospodarstva dalo prethodnu suglasnost za pokretanje postupka dodjele koncesije za četiri mikrohidroelektrane na Šujici. U rješenju se javna rasprava ne spominje. Je li u tih šest tjedana održana, iz objavljenih dokumenata nismo mogli utvrditi.

Nekoliko mjeseci poslije Vukadin je preuzeo Vladu, a s njom i ministarstvo koje je postupak trebalo voditi. Od 2022. Federacija je obustavila izdavanje energetskih dozvola za male hidroelektrane, osim za projekte koji su već imali ugovor o koncesiji.

U općinskoj informaciji o koncesijama iz prosinca 2025. hidroelektrane na Šujici nema. Što se s postupkom dogodilo, pitali smo Ministarstvo.

Šljunak pod naslovom „bez ugovora o koncesiji”

Treća priča dolazi iz dokumenta same Općine. U informaciji o koncesijama koju je Općinsko vijeće primilo na znanje u prosincu 2025. postoji odjeljak naslovljen „Korištenje prirodnih dobara bez ugovora o koncesiji”. U njemu je samo jedan slučaj: vađenje pijeska i šljunka na polju kod Grla.

Prema općinskom dokumentu, pravo na eksploataciju najprije je imala tvrtka KIB, na temelju rješenja županijskog Ministarstva gospodarstva. Kad je to pravo 2018. produljeno na deset godina, Ministarstvo nije zatražilo suglasnost Općinskog vijeća, što Općina u dokumentu izrijekom navodi.

U siječnju 2022., kad je Vladom već predsjedao Vukadin, Ministarstvo je odobrenje prenijelo na tvrtku Ćićko Max d.o.o. Tomislavgrad, na rok od deset godina. Prema javnom poslovnom imeniku, ta je tvrtka osnovana u rujnu 2021., nepuna četiri i pol mjeseca prije prijenosa. Općinskom proračunu šljunak donosi nekoliko stotina maraka godišnje.

Ime Ćićko tako se u priči o javnim resursima Tomislavgrada pojavljuje tri puta: na autobusnim linijama, u naslovu priloga o hidroelektranama i u nazivu tvrtke koja vadi šljunak. Jesu li iza toga isti vlasnici, nismo mogli potvrditi, a službeni dokumenti za hidroelektrane navode drugu tvrtku. Pitali smo sve tri tvrtke.

Treba reći i da je Općina ovih dana, uz niz drugih tvrtki, javno zahvalila i Ćićko Commerceu i Ćićko Maxu na pomoći u gašenju požara na Ljubuši. Pitanje, dakle, nije jesu li korisne zajednici. Ali kad se isto ime ponavlja upravo ondje gdje institucije preskaču korake, pitanje zašto je tako postaje legitimno.

Od Tomislavgrada do županije: dvadeset minuta za planinu

Kad se ove priče stave jedna uz drugu, vidi se isti način rada. Tamo gdje bi procedura javnosti trebala dati glas, ona se odgađa, skraćuje ili samo obeća.

U serijalu HercegNews24 Otkriva to smo pokazali na mnogo većem primjeru. U srpnju 2023. Skupština HBŽ-a na sam dan glasovanja dobila je amandmane kojima su planina Golija i trasa dalekovoda ucrtani u prostorni plan za sljedećih dvadeset godina. Nakon dvadeset minuta stanke Vlada ih je prihvatila, a zastupnici izglasali, bez javne rasprave koju zakon traži.

Nakon što je Grad Livno rekao „ne” koncesiji na Goliji, ista je većina u veljači 2026. donijela novi Zakon o koncesijama. Kritičari upozoravaju da on Vladi dopušta dodjelu koncesije i bez suglasnosti lokalnog vijeća. Vlada tvrdi da zakon jača glas lokalnih zajednica.

Obećana rasprava o Šujici, preskočena suglasnost za šljunak i livanjsko „ne” koje novi zakon više ne mora poštovati govore istu stvar. Glas lokalne zajednice u HBŽ-u formalnost je koja se može zaobići. A kad zajednica ipak nešto dobije, to su, kako smo pokazali računajući prihode od vjetroelektrana, mrvice u proračunu.

Ništa od ovoga zasad nije proglašeno nezakonitim. Svaki korak ima svoj papir: rješenje, amandman, suglasnost, produljenje. Upravo je to problem. Iznimke se ponavljaju godinama, a svaka završava u korist onoga tko je već unutra i na štetu onoga tko bi htio konkurirati ili barem biti pitan. Tada pitanje o pogodovanju prestaje biti teorija zavjere i postaje pitanje koje birač ima pravo postaviti.

Od „HBŽ PRVA” do pitanja kako se donose odluke

Slogan „HBŽ PRVA” obećavao je županiju koja će voditi. Danas je HBŽ posljednja u Federaciji po razvijenosti. Razlog nije samo u velikim koncesijama. Leži i u malim odlukama:

• u natječaju koji se ne raspisuje dvanaest godina,
• u raspravi koja je obećana pa se izgubila,
• u šljunku bez ugovora,
• u daljinaru koji godinama stoji „u proceduri”,
• u Vladi koja o planini odlučuje u stanci sjednice.

Reviziju koncesija u kampanji traži i HRS, izborni partner stranaka koje vode županijsku vlast. No dokumenti u ovoj priči ostavljaju važnije pitanje od stranačkih poruka: koliko su postupci doista otvoreni kada se odlučuje o javnom novcu i prirodnim resursima. Od autobusnih linija do koncesija, upravo će odgovor na to pitanje pokazati jesu li pravila jednaka za sve ili se iznimke nastavljaju pretvarati u praksu.