Doseljenici masovno okreću leđa Njemačkoj: Ovo su glavni razlozi njihova odlaska

Birokracija, obiteljske okolnosti, teško učenje jezika i poslovi koji ne odgovaraju stečenim kvalifikacijama guraju dio doseljenika prema izlaznim vratima Njemačke. Novo istraživanje pokazuje da se 60 posto odseljenih vraća u domovinu, dok ostali nastavljaju prema drugim državama, među kojima je i Hrvatska.

Birokracija odmah iza obiteljskih razloga

Dugotrajni postupci za boravišne dozvole, vize, državljanstvo i priznavanje stranih diploma među najvećim su preprekama s kojima se doseljenici susreću. Odgovori institucija često kasne, pristojbe su visoke, a nadležnosti i potrebni koraci ljudima nisu uvijek dovoljno jasni. Takva iskustva otežavaju planiranje života, pronalazak posla i stvaranje osjećaja pripadnosti.

Rezultati istraživanja pokazuju da je partnerske i obiteljske razloge navelo 39 posto odseljenih. Složene administrativne postupke istaknulo je 32 posto ispitanika, osobne sklonosti i vlastite poslovne razloge po 29 posto, a stanje na stambenom tržištu 27 posto. Iskustva diskriminacije navelo je 19 posto odseljenih.

„Naš je zaključak: tko želi uspješno upravljati useljavanjem, mora razumjeti i iseljavanje. Riječ je o tome da se ljude dugoročno zadrži kroz pravedne šanse, pouzdane procedure, dobru potporu i okruženje u kojem mogu razvijati dugoročne perspektive“, kaže Laura Goßner iz Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB) na konferenciji za novinare u Berlinu.

Administrativne prepreke ne utječu samo na brzinu rješavanja pojedinog zahtjeva. One izravno određuju koliko se sigurno osoba osjeća dok planira svoju budućnost, osobito kada o dokumentima ovise posao, stanovanje ili ostanak obitelji. Birokracija, stambeno pitanje, učenje jezika i dostupnost potpore područja su u kojima javne politike mogu izravno utjecati na uvjete života doseljenika.

„kako doseljenici procjenjuju svoju budućnost u Njemačkoj. Ako se postupci doživljavaju kao dugotrajni, nerazumljivi ili teško dostupni, to može biti povezano s perspektivom ostanka“, analizira stručnjakinja IAB-a.

„Vidimo da se doseljenici koji imaju više negativnih iskustava s takvim postupcima u prosjeku rjeđe osjećaju dobrodošlo u Njemačkoj.“

Istraživanje je provedeno u dva vala. Prvi je trajao od prosinca 2024. do travnja 2025., a drugi od studenoga 2025. do veljače 2026. Sudjelovale su osobe u dobi od 18 do 65 godina, a upitnik je bio dostupan na 19 jezika. Konačni panel obuhvatio je 15.232 ispitanika. Njemačku su do drugog vala napustile 403 osobe, što nakon statističkog ponderiranja odgovara udjelu od 2,6 posto, odnosno približno 260.000 ljudi.

Mlađi odlaze, a Hrvatska je među odredištima

Profil odseljenih prilično je jasan. U prosjeku su mlađi, u Njemačkoj su proveli manje vremena te češće imaju partnera ili djecu u inozemstvu. Njemački govore slabije, ali zato češće dobro vladaju engleskim jezikom. Njihove plaće po satu u prosjeku su također bile niže od plaća doseljenika koji su ostali.

„Iseljeni su u prosjeku mlađi. Kraće su živjeli u Njemačkoj te češće imaju partnera/icu i djecu u inozemstvu. Osim toga, rjeđe posjeduju znanje njemačkog jezika, ali češće dobro govore engleski“, kaže stručnjakinja IAB-a Theresa Koch.

Od svih koji su otišli, 60 posto vratilo se u zemlju podrijetla, a 40 posto preselilo se u neku treću državu. Među onima koji su nastavili dalje, 21 posto otišlo je u Španjolsku, 13 posto u Švicarsku, a po devet posto u Italiju i Hrvatsku. Među povratnicima je najviše bilo onih koji su se vratili u Hrvatsku, njih 17 posto, zatim u Tursku, Poljsku i Rumunjsku.

„Nalazimo se u konkurenciji za stručnu radnu snagu s drugim europskim zemljama“, kaže Yuliya Kosyakova, voditeljica odjela za migracije, integraciju i međunarodna istraživanja tržišta rada pri Institutu za istraživanje tržišta rada i zanimanja.

Podaci pokazuju i da namjera odlaska nije uvijek konačna odluka. Gotovo polovica onih koji su poslije napustili zemlju ranije je imala konkretan plan odlaska. Istodobno je gotovo dvije trećine ljudi koji su najavili odlazak ipak ostalo u Njemačkoj do drugog kruga istraživanja. Trećina stvarno odseljenih u prvom valu nije navela ni plan ni razmišljanje o odlasku.

Jezik odlučuje o snalaženju i ostanku

Tilman Frank, predsjednik Saveznog udruženja za međunarodno privlačenje stručne radne snage i direktor tvrtke TalentOrange GmbH, telefonski je govorio o iskustvima s međunarodnim radnicima. Tvrtka je za Njemačku već regrutirala i pratila dolazak tisuća medicinskih sestara i tehničara, odgajatelja te fizioterapeuta. Prema Frankovu iskustvu, odlazak često počinje pogrešnim odabirom kandidata i nedovoljnom jezičnom pripremom. TalentOrange je usmjeren na dolazak i integraciju međunarodnih stručnjaka u zdravstvu i ranom odgoju.

„Problem nastaje kada je već sam put prema Njemačkoj od početka pogrešno postavljen, kada ne pristupam pravim ljudima i ne odabirem odgovarajuće kandidate te kada ne pružam dovoljno kvalitetnu podršku pri učenju jezika. Ako to nije dobro postavljeno, vrlo je vjerojatno da će se ti ljudi vratiti. Ako, međutim, omogućim učenje jezika i odaberem prave ljude koji su dovoljno stabilni i spremni za korak dolaska u Njemačku, tada su stope ostanka vrlo visoke.“

U Njemačku trenutačno pokušava doći velik broj radnika iz Kenije, Indije i Vijetnama. Kenijsko ministarstvo rada potiče mlade nezaposlene osobe na odlazak u inozemstvo, dok obitelji u Indiji i Vijetnamu njemačko stručno obrazovanje smatraju privlačnom prilikom za svoju djecu. Posebno se traže radnici u skrbi za starije osobe.

Frank zato traži da savezna vlada podupre učenje njemačkog jezika već u zemljama podrijetla. Bez toga, smatra, ni kvalitetno obrazovanje ni spremnost za preseljenje nisu dovoljni za dugoročan uspjeh.

„Svi pokušaji da se ovamo dođe bez znanja njemačkog jezika dugoročno ne daju rezultate. Dobar primjer su međunarodni studijski programi koji funkcioniraju na engleskom jeziku i u kojima ljudi očekuju da će nakon toga moći raditi u Njemačkoj. No to ne uspijeva.“

Kada stručnjak završi na pogrešnom poslu

Problem nastaje i kada radno mjesto ne odgovara obrazovanju i očekivanjima osobe koja je došla. Razlika između posla za koji je netko školovan i zadataka koje na kraju obavlja može brzo dovesti do razočaranja i odluke o povratku.

„Primjerice, osobe koje su u svojoj domovini školovane za akutnu bolničku skrb, a zatim ovdje, a da im to nije ni jasno ni unaprijed objašnjeno, završavaju u domovima za starije osobe radeći u domeni temeljne njege.”

Doseljenici su u istraživanju naveli i kakva im je podrška nedostajala. Polovica odseljenih željela je više pomoći pri zapošljavanju i razvoju karijere, uključujući potporu centara za zapošljavanje, lokalnih vlasti i poslodavaca. Po 34 posto navelo je učenje njemačkog jezika i traženje stana, dok je 30 posto trebalo veću pomoć pri administrativnim postupcima.

Unatoč odlasku, veza s Njemačkom kod mnogih nije potpuno prekinuta. Više od polovice odseljenih izjavilo je da bi voljelo da su u zemlji ostali dulje ili trajno, a 57 posto razmišljalo je o mogućem ponovnom doseljenju.

Work and Stay treba objediniti postupke

Frankova tvrtka vodi Excelovu tablicu apsurdnih administrativnih situacija i svega što može poći po zlu. Među primjerima su slučajevi u kojima dva službenika za isti postupak šalju različita rješenja i različite rokove pri izdavanju vize. Zbog toga profesionalnu podršku smatra nužnom, posebno za ljude koji tek dolaze i ne poznaju sustav.

Frank ipak navodi da u Njemačkoj postoje i pozitivni i negativni primjeri. Političari su, prema njegovim riječima, shvatili da međunarodne stručnjake nije dovoljno samo privući, nego im treba omogućiti da dugoročno ostanu.

„Savezna agencija za rad uvela je središnji sustav koji je brži i pouzdaniji. Pokrajina Hessen uvodi središnji ured za strance. Na saveznoj razini trebala bi biti osnovana i agencija ‘Work and Stay’.”

Savezna vlada u studenome 2025. prihvatila je smjernice za uspostavu agencije Work and Stay. Plan je da se zahtjevi povezani s useljavanjem stručnih radnika podnose preko jedinstvene digitalne platforme, uz lakše povezivanje postupaka za vize, boravak i priznavanje kvalifikacija.

Ipak, nedostatak zaposlenih u nadležnim uredima i različita rješenja među saveznim zemljama i općinama i dalje usporavaju svakodnevni rad. Digitalni sustavi uvode se postupno, ali bez jedinstvene mreže doseljenici se još moraju snalaziti između više institucija.

„S digitalizacijom napredujemo polako, ali vrlo polako i uz pojedinačna rješenja koja uvode pojedine savezne zemlje ili općine. Još uvijek nedostaje jedinstveno i sveobuhvatno rješenje.”