VIŠE OD TRI DESETLJEĆA NAKON KRVAVOG NAPADA: Hrvatska traži pritvor za trojicu zapovjednika Armije BiH

Više od 32 godine nakon napada na humanitarni konvoj Bijeli put, hrvatsko pravosuđe traži određivanje istražnog zatvora za trojicu nekadašnjih zapovjednika Armije BiH. U napadu kod Gornjeg Vakufa/Uskoplja ubijen je vozač Ante Vlaić, teško je ranjeno četvero hrvatskih državljana, a oštećen je i veći broj vozila.

Trojica zapovjednika pod istragom

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu pokrenulo je istragu protiv trojice bošnjačkih zapovjednika iz Uskoplja. Sumnjiči ih se za ratni zločin protiv civilnog stanovništva te za odgovornost povezanu s napadom na osobe koje su bile pod međunarodnom zaštitom.

Prvoosumnjičeni je Fahrudin Agić zvani Pajo, rođen 1959. godine. U vrijeme rata bio je zapovjednik Stožera bošnjačke Armije BiH u Gornjem Vakufu.

Istraga je pokrenuta i protiv Dževada Agića, rođenog 1962. godine, koji je bio zapovjednik 1. bataljuna 317. brdske brigade Armije BiH. Zapovjednik te brigade bio je Enver Zejnilagić, koji je u međuvremenu preminuo.

Treći osumnjičenik je Mahmut Hadžijusupović zvani Baća, rođen 1958. godine. On je obnašao dužnost zapovjednika 1. bataljuna Vojne policije Armije BiH.

Hrvatsko pravosuđe i policija smatraju da postoji osnovana sumnja da trojica osumnjičenika, unatoč visokim zapovjednim položajima, nisu poduzela mjere potrebne za zaštitu konvoja. Njihova se odgovornost razmatra prema odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije.

Tereti ih se da nisu osigurali miran i nesmetan prolazak konvoja područjem Gornjeg Vakufa/Uskoplja, iako su bili svjesni ozbiljne opasnosti od mogućeg napada.

Zatražen istražni zatvor

Nakon zaprimljene prijave, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu podnijelo je prijedlog za određivanje istražnog zatvora protiv sve trojice okrivljenika.

Pritvor je zatražen kako bi se osiguralo neometano vođenje kaznenog postupka za djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora. Budući da su okolnosti ratnog zločina ocijenjene posebno teškima, navedena je mogućnost maksimalne zatvorske kazne od 20 godina.

Republika Hrvatska odlučila je procesuirati osobe koje smatra odgovornima jer su ubijeni i ranjeni u napadu bili hrvatski državljani. Time je nakon više od tri desetljeća ponovno otvoren jedan od najtežih događaja povezanih s povratkom humanitarnog konvoja iz Nove Bile.

Hrvatska je dovršila istragu i pokrenula postupak usmjeren prema utvrđivanju zapovjedne odgovornosti za napad.

Napad iz zasjede na povratku iz Nove Bile

Konvoj se 22. prosinca 1993. godine vraćao iz Nove Bile prema Hrvatskoj. Humanitarna pomoć prethodno je stigla do hrvatske enklave nakon prekida višemjesečne blokade koju je provodila bošnjačka vojska.

Na izlazu iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, na prometnici prema Rami i Prozoru, više naoružanih osoba u odorama Armije BiH skrilo se iza kuća i drugih objekata. Kada su kamioni naišli, napadači su im se približili i otvorili rafalnu paljbu.

Vozač Ante Vlaić ubijen je za upravljačem. Teško su ranjeni Branka Herceg, Milan Nenadić, Jerko Jović i Ivo Nikolić. U tadašnjem izvješću među ranjenima je bio naveden i jedan američki novinar, ali njegovo ime nije objavljeno.

U napadu je pogođen i oštećen veći broj vozila iz konvoja Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu. Napad je izveden dok su se vozila kretala prometnicom prema Rami i Prozoru, nakon izlaska iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja.

Prema sumnjama istražitelja, oružani napad izveli su pripadnici podređenih postrojbi Armije BiH. Zapovjednicima se stavlja na teret da nisu učinili ono što im je bilo na raspolaganju kako bi ga spriječili.

Sirena je neprekidno odjekivala cestom

Jedan od organizatora Bijelog puta, Ante Damjanović, svjedočio je o trenucima nakon pucnjave. Naveo je da se nakon prolaska lokaliteta Ljubavne stijene začula pucnjava.

Ubrzo je ugledao mali kamion kojim je upravljao Vlaić kako krivuda cestom. Sirena na kamionu neprekidno je radila.

Kada su sudionici konvoja prišli vozilu, vidjeli su da je Vlaićeva glava naslonjena na upravljač i da pritišće sirenu. Njegovo su tijelo iz vozila potom izvukli britanski pripadnici UNPROFOR-a.

Istragom je utvrđeno da je konvoj i nekoliko dana prije smrtonosnog napada bio izložen ozbiljnim incidentima. Na području Uskoplja 18. prosinca 1993. godine naoružane osobe prijetile su sudionicima, maltretirale ih i pljačkale kamione.

Upravo se na tim ranijim događajima dijelom temelji sumnja da su zapovjednici znali kakva opasnost prijeti konvoju. Unatoč tome, prema navodima istrage, nisu poduzeli mjere kojima bi zaštitili sudionike tijekom povratka.

Novinarki prijetili nožem, Vlaiću podignuta bista

U konvoju Bijeli put nalazili su se i brojni hrvatski novinari. Među njima su bili tadašnja novinarka HTV-a Silvana Menđušić i njezin kolega Igor Mirković.

Prema svjedočenjima sudionika, Menđušić je tijekom prolaska područjem pod nadzorom Armije BiH ostala bez kamere, a napadači su joj prijetili nožem. Fra Iko Skoko poslije je svjedočio da su joj napadači “nožem zarezali vrat i ukrali kameru za snimanje”.

Silvana Menđušić i ostali sudionici konvoja krajem 1993. godine bili su obuhvaćeni odlukom predsjednika Franje Tuđmana o pohvali sudionika Bijelog puta.

Ante Vlaić ostao je simbol stradanja humanitarnog konvoja. U Novoj Biloj mu je 2018. godine, na 25. obljetnicu dolaska Bijelog puta, podignuta spomen-bista u dvorištu crkve Duha Svetoga, na prostoru nekadašnje ratne crkve-bolnice. Po njemu je nazvana i jedna ulica.