UDRUGE HVO-a ŽESTOKO ODGOVORILE ZAHIRAGIĆU: „Ako je Stolac aparthejd, kako onda nazvati Bugojno, Travnik i Zenicu?”

Koordinacija udruga Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane u BiH reagirala je na izjave potpredsjednika SDA Harisa Zahiragića o Stocu, Mostaru i Herceg-Bosni. Poručili su da se teškim političkim kvalifikacijama dodatno opterećuju odnosi Hrvata i Bošnjaka te zatražili ista mjerila za sve gradove, narode i žrtve u Bosni i Hercegovini.

Spor oko otkaza prerastao u političku krizu

Slučaj otpuštenih radnika JP Komunalno Mostar prerastao je iz radnog spora u novu političku raspravu o nacionalnoj zastupljenosti, diskriminaciji i ratnoj prošlosti.

Koordinacija udruga HVO-a smatra da se stvarni uzroci problema ponovno potiskuju u drugi plan, dok se javnosti nude izrazi poput „Herceg-Bosna”, „aparthejd”, „devedesete” i „zločinačka politika”.

Povod njihovu odgovoru bile su izjave Harisa Zahiragića, potpredsjednika SDA, koji je tijekom gostovanja u podcastu stanje u Stocu usporedio s južnoafričkim aparthejdom. Prema navodima iz priopćenja, probleme u tome gradu povezao je s politikom Herceg-Bosne te ustvrdio da bez uklanjanja tih „tekovina” neće doći do relaksacije odnosa između Hrvata i Bošnjaka.

Koordinacija takav pristup opisuje kao političku matricu u kojoj gotovo svaki problem u sredinama s hrvatskom većinom dobiva „hercegbosanski predznak”. Smatraju da se time ne traže rješenja, nego gradi narativ o kolektivnoj političkoj i moralnoj odgovornosti hrvatskog naroda.

Javno dostupne informacije potvrđuju da je u početku otkaz dobilo 18 radnika, dok su poslije objavljeni navodi o ukupno 22 otpuštena zaposlenika. Uprava poduzeća tvrdila je da su odluke donesene zbog teških povreda radnih obveza i odbacila političku pozadinu. Radnici i sindikat osporili su takvo obrazloženje.

„Ista mjerila moraju vrijediti za svakoga”

Iz udruga HVO-a upozoravaju da izjave koje jedan narod povezuju sa zločinačkom ili neprihvatljivom politikom produbljuju nepovjerenje i postojeći jaz između Hrvata i Bošnjaka.

Naglašavaju da pravo na političku kritiku nije sporno. Međutim, smatraju da javna rasprava mora počivati na činjenicama, dosljednosti i jednakim kriterijima.

Prema njihovu stajalištu, probleme u Stocu i Mostaru trebaju rješavati nadležne institucije. Istodobno traže da se jednaka pozornost posveti položaju Hrvata u Bugojnu, Travniku, Zenici, Kaknju, Konjicu i drugim sredinama u kojima su tijekom rata pretrpjeli zločine, progone i dugoročne posljedice.

Koordinacija tvrdi da se o zastupljenosti u javnim poduzećima ne može govoriti samo kada je riječ o gradovima s hrvatskom većinom. Ako se broj zaposlenih pripadnika jednog naroda koristi kao dokaz diskriminacije, onda se, poručuju, isti kriterij mora primijeniti u svakoj općini i gradu u Bosni i Hercegovini.

Ako se govori o diskriminaciji, ona ne smije imati nacionalni predznak. Ako se traži pravda, naglašavaju, ona mora jednako vrijediti za svakoga.

Posebno su istaknuli Bugojno, podsjetivši na hrvatske logoraše, nestale osobe i obitelji koje više od tri desetljeća traže posmrtne ostatke svojih najmilijih.

Spomenuli su i pitanja zastupljenosti Hrvata u javnim ustanovama te ostvarivanja ustavnih prava u Travniku, Zenici, Kaknju, Konjicu i drugim sredinama. Traže odgovor na pitanje primjenjuju li se najteže političke kvalifikacije samo ondje gdje odgovaraju unaprijed oblikovanom političkom narativu.

Posjet Refika Lende otvorio dodatna pitanja

U priopćenju je izdvojen i nastup potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine Refika Lende, koji je primio predstavnike otpuštenih radnika JP Komunalno Mostar, predstavnike sindikata i druge sudionike slučaja.

Javne objave o sastanku navode da je Lendo podržao zahtjeve radnika za povratak na posao.

Koordinacija navodi da je uz Lendu bio Dževad Agić, protiv kojega je, prema njihovim tvrdnjama, podignuta optužnica u predmetu povezanom s događajima oko humanitarnog konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”.

Udrugama je takav nastup razlog za postavljanje pitanja o političkoj poruci koja se šalje javnosti. Smatraju da isti moralni standardi moraju vrijediti za sve političke aktere u Bosni i Hercegovini.

Pritom treba naglasiti da je u svakom kaznenom postupku nužno poštovati pretpostavku nevinosti te da podizanje optužnice samo po sebi ne znači da je osoba proglašena krivom.

Koordinacija ipak poručuje da političari koji od hrvatske strane zahtijevaju suočavanje s prošlošću i visoke moralne standarde moraju ista pravila primjenjivati i na vlastite nastupe, suradnike i političke poruke.

Oštar odgovor na tvrdnje o Stocu

Najveći dio reakcije usmjeren je izravno prema Zahiragiću. Udruge poručuju da bi prije iznošenja moralnih lekcija o Herceg-Bosni i korištenja izraza poput „aparthejda” morao uzeti u obzir složenu političku, ratnu i demografsku stvarnost cijele države.

Ako se kao pokazatelj aparthejda navodi tvrdnja da u određenim javnim ustanovama u Stocu ili Mostaru radi samo jedan ili dva posto Bošnjaka, Koordinacija traži odgovor kako opisati sredine u kojima su Hrvati gotovo potpuno nestali iz društvenog, političkog i institucionalnog života.

Upozoravaju da je Bugojno prije rata bilo grad u kojem su Hrvati i Srbi činili važan dio društvenog života, dok je rat trajno promijenio njegovu nacionalnu strukturu.

Podsjećaju na hrvatske logoraše, nestale Hrvate i obitelji koje više od trideset godina čekaju informacije o posmrtnim ostacima članova svojih obitelji.

Njihova poruka nije da se moguća diskriminacija u Stocu ili Mostaru zanemari. Naprotiv, tvrde da se diskriminacija ne smije promatrati selektivno niti vezati samo uz jedan narod.

Isto, navode, vrijedi i za pravdu, zastupljenost u institucijama, povratak prognanih te procesuiranje ratnih zločina.

Koordinacija upozorava da javni prostor ne može počivati na selektivnoj istini, jednostranom tumačenju prošlosti i dvostrukim standardima. Takav pristup, smatraju, ne vodi pomirenju, nego održava ozračje u kojem se kolektivna odgovornost pripisuje cijelom konstitutivnom narodu.

Osporavanje prava Hrvatskog sabora smatraju neprimjerenim

Udruge su se osvrnule i na osporavanje prava Hrvatskom saboru da raspravlja o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Naglašavaju da su Hrvati jedan od triju konstitutivnih naroda te da pitanje njihove jednakopravnosti nije unutarnjopolitička tema jedne stranke, nego ustavno pitanje Bosne i Hercegovine.

Prema njihovu stajalištu, umjesto rasprave o tome tko smije govoriti o položaju Hrvata, trebalo bi otvoriti razgovor o razlozima zbog kojih i više od trideset godina nakon rata postoje duboke razlike u ostvarivanju prava, povratku prognanih i procesuiranju ratnih zločina.

Koordinacija poručuje da neće prihvatiti selektivnu istinu ni politiku dvostrukih mjerila. Traže jednako poštovanje svake žrtve, jednaku spremnost na suočavanje s prošlošću i ista pravila bez obzira na nacionalnost počinitelja ili žrtve.

„Koordinacija udruga HVO-a neće prihvatiti selektivnu istinu niti politiku dvostrukih mjerila. Nećemo pristati da se hrvatski narod trajno prikazuje kroz prizmu kolektivne odgovornosti, dok se hrvatske žrtve prešućuju ili relativiziraju. Tražimo samo ono što bi trebalo biti temelj svake demokratske države – jednaka mjerila, jednako poštovanje svake žrtve i jednaku spremnost da se suočimo s prošlošću, bez obzira na nacionalnost počinitelja ili žrtve.”

Na kraju su naveli da istina i kriteriji moraju jednako vrijediti za Mostar i Stolac, ali i za Bugojno, Travnik, Zenicu, Kakanj, Konjic te svako drugo mjesto stradanja u Bosni i Hercegovini.