Veliko otkriće kod Livna: Istražena 23 antička groba, jedan običaj još nema objašnjenje
Na nalazištu Štitić u Suhači pronađene su rijetke cjelovite posude, nakit i novac rimskog cara. Posebnu pozornost privukao je pogrebni običaj čije značenje još nije razjašnjeno. Tri posude u grobu...
Na nalazištu Štitić u Suhači pronađene su rijetke cjelovite posude, nakit i novac rimskog cara. Posebnu pozornost privukao je pogrebni običaj čije značenje još nije razjašnjeno.
Ključne točke
Tri posude u grobu otvaraju novo pitanje
Polaganje triju keramičkih posuda u grobove jedan je od neobičnih tragova koje su arheolozi uočili na nalazištu Štitić u Suhači kod Livna. Iako su predmeti sačuvani, razlog takvog običaja zasad nije poznat.
Voditeljica istraživanja Marija Marić Baković u izjavi za Fenu naglasila je da se radi o početnom zapažanju: „Zanimljivo je i da su prilagali po tri posude. To je sada nešto što preliminarno uočavamo, ali pravo tumačenje još čeka”.
Posude i rimski novac u grobovima pronađeni su kao prilozi pokojnicima. Ti nalazi, uz predmete koji su bili dio odjeće, pomažu stručnjacima rekonstruirati pogrebne običaje i vjerovanja nekadašnjeg stanovništva.
Rijetki nalazi iz grobova starih oko 1.700 godina
Završetkom treće kampanje sustavnih iskopavanja broj istraženih grobova dosegnuo je 23. Riječ je o nekropoli s ukopima iz 4. stoljeća, među kojima su pronađeni keramički i stakleni predmeti, nakit, metalni dijelovi nošnje te novac rimskog cara Konstantina I.
Posebno su vrijedne cjelovite keramičke posude jer se na arheološkim nalazištima znatno češće otkrivaju razbijeni dijelovi. Iz ulomaka se potom nastoji utvrditi kako su predmeti izgledali i usporediti ih s drugim otkrićima.
„Vrlo je rijetko pronaći čitavu posudu”, izjavila je Marić Baković za Fenu. Objasnila je da su neki dijelovi groblja izbjegli oštećenja nastala obrađivanjem zemlje. Pojedinim posudama oblik se mogao prepoznati još tijekom iskopavanja, a isto je vrijedilo i za dio pronađenih staklenih ulomaka.
Prema riječima voditeljice, riječ je o najstarijoj dosad sustavno istraživanoj nekropoli na livanjskom području čiji su grobovi sačuvani na izvornome mjestu, odnosno in situ.
Ranije kampanje otkrile su i srednjovjekovne grobove
Istraživanja lokaliteta Štitić, poznatog i kao Ničetove njive, započela su 2024. godine, nakon brojnih slučajnih nalaza. Već su početni radovi otkrili rimsku grobnu arhitekturu, kasnoantičke grobnice i srednjovjekovne grobove.
U drugoj kampanji 2025. godine potvrđeno je da se prostor koristio za pokapanje tijekom više povijesnih razdoblja. Među tada zabilježenim predmetima našla se i rimska brončana vaga. Dosadašnji nalazi upućuju na to da su stanovnici antičkog i srednjovjekovnog naselja na tom prostoru pokapani više od tisuću godina.
Dokumenti o rimskim nadgrobnim spomenicima s livanjskog područja i ranije su bilježili kamene ploče osuarija sa Štitića kao usporedne nalaze. Nova iskopavanja omogućila su podrobnije proučavanje očuvanih grobova.
Od spaljivanja pokojnika do ukopa u zemlju
Na području današnje Suhače i Velikih Kablića nekada se nalazilo naselje čije je stanovništvo koristilo ovo groblje. U prvim trima stoljećima ondje su se, prema dostupnim tragovima, pokapali spaljeni ostaci pokojnika.
O tome svjedoče ukrašeni dijelovi kamenih osuarija, posuda u koje su autohtoni Delmati pod rimskim utjecajem odlagali spaljene ostatke. Ipak, arheolozi još nisu pronašli nijedan grob sa spaljenim ostacima očuvan na izvornome položaju.
Pretpostavlja se da je promjena prema pokapanju tijela bez spaljivanja započela u drugoj polovici 3. stoljeća. Grobovi s takvim ukopima iz 4. stoljeća potvrđeni su istraživanjem. Položaj pripadajućeg antičkog naselja još nije provjeren iskopavanjima, iako postoje pretpostavke gdje bi se moglo nalaziti.
Nastavak radova planiran za 2027. godinu
Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno namjerava nastaviti istraživanja 2027. godine i obuhvatiti što veći dio nekropole, po mogućnosti cijelu. Prednost će imati dijelovi groblja koje nisu oštetili kasniji zahvati.
Radove otežava činjenica da se nalazište nalazi unutar naseljenog područja, pa nije moguće slobodno širiti iskopavanja. Na terenu su radili Marija Marić Baković i arheolog Filip Ćubela, uz sudjelovanje Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno.
Istraživanja su financirali Ministarstvo znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije i Federalno ministarstvo kulture i sporta, a potporu je pružilo i lokalno stanovništvo.


