NEZADOVOLJSTVO U ŠUMAMA: Radnici traže minimalno povećanje plaća, a uprava šuti, zapošljava pred izbore i vodi poduzeće u minus

U Hercegbosanskim šumama, najvećem javnom poduzeću u županiji, raste nezadovoljstvo radnika, a dio njih već odlazi. Na to upozorava sindikat, koji je početkom kolovoza zatražio povećanje boda za obračun plaća sa 270 na najmanje 325 maraka.

Kad smo nedavno pisali kako se HDZ 1990 hvali „stabilnošću“ tog poduzeća, zabilježili smo i da se uprava na zahtjev sindikata nije ni očitovala. Ta tišina traje i danas, gotovo dva mjeseca nakon što je zahtjev poslan.

Uprava za to vrijeme, kako saznaje HercegNews24, ne uspijeva ispuniti ni vlastiti plan sječe, a poduzeće ide prema višemilijunskom minusu. Umjesto da rješava taj problem, uoči izbora zapošljava daleko iznad plana, i to ljude koji drvo ne sijeku.

Kad se dokumenti poduzeća, izborne liste i informacije naših izvora slože jedno uz drugo, vidi se kako su Hercegbosanske šume postale izborni resurs i obiteljski posao. U toj su priči radnici posljednji na redu, iako za loše poslovanje nisu krivi.

Plaća 1.437 maraka, košarica 3.811

Nezadovoljstvo radnika nije dojam, nego račun koji svatko može provjeriti.

Prema podacima sindikata, prosječna plaća u poduzeću iznosi 1.437,80 maraka. Prema posljednjim podacima Federalnog zavoda za statistiku, to je više od 300 maraka manje od prosječne neto plaće u Federaciji.

S cijenama je usporedba još teža. Savez samostalnih sindikata BiH izračunao je da je potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u kolovozu stajala 3.811 maraka. Šumarska plaća pokriva tek nešto više od trećine tog iznosa

Bod za obračun plaće pritom stoji. Nije se pomaknuo otkad je u studenome prošle godine potpisan kolektivni ugovor. Sindikat tvrdi da je radnicima tada obećana i jednokratna pomoć ako poduzeće ostvari planirani rezultat. Rezultat je ostvaren, poduzeće je prošle godine iskazalo neto dobit veću od milijun maraka, a pomoć nije isplaćena.

„Od potpisivanja Kolektivnog ugovora do danas vrijednost boda nije nikako rasla niti je isplaćena bilo kakva pomoć za vrijeme inflacije“, poručio je sindikat.

Radnici su, dakle, svoj dio posla obavili, a obećanje nije ispunjeno.

Zato traže najmanje 55 maraka više po bodu, odnosno oko 20 posto veću plaću. Ni s tim povećanjem prosječna plaća šumara, grubo računajući, ne bi dosegnula prosjek Federacije. Ne traže, dakle, da budu iznad prosjeka, nego da mu se barem približe.

Kad plaća ne prati ni prosjek ni cijene, ne čudi što ljudi odlaze. Sindikat je to upozorenje uputio na sve prave adrese.

Drugima povišice, šumarima ni razgovora

Zahtjev nije poslan samo upravi. Dobili su ga i nadzorni odbor, skupština društva i županijske vlasti.

Predsjednik sindikata Vlado Janković sredinom kolovoza bio je kratak: „Nismo imali razgovore. Zahtjev smo poslali prošloga tjedna i još se nisu očitovali. Tražimo povećanje plaća i vidjet ćemo što će biti.“

Cilj zahtjeva, kako je prenio Kupreški radio, jest da se plaće šumara približe plaćama zaposlenih na županijskom proračunu. Upravo tim zaposlenima, u školstvu i županijskoj upravi, Vukadinova Vlada od 1. kolovoza povećala je plaće. Povišicu je dobilo i zdravstvo. Jaz koji su šumari htjeli smanjiti tako se još povećao.

Šumari su povišicu tražili od istog datuma, a nisu dobili ni razgovor. Na službenim stranicama poduzeća, gdje se uredno objavljuju natječaji i licitacije, o njihovu zahtjevu nema ni retka. Uprava im do danas nije javno rekla ni da, ni ne, ni zašto.

Dok radnicima ne odgovara, uprava ne ispunjava ni vlastiti plan.

Planirano 440.000 kubika, posječeno oko 230.000

Hercegbosanske šume žive od drva. Prema Planu poslovanja za 2026., objavljenom na stranicama poduzeća, prodaja drva čini najveći dio prihoda. Rezultat godine zato ovisi o jednome: koliko se drva posiječe i proda.

Plan je za ovu godinu predvidio oko 440.000 kubika drva. Kako saznaje HercegNews24, dosad je posječeno tek oko 230.000 kubika, nešto više od polovine.

Izvori HercegNews24 tvrde da u ovakvoj situaciji do kraja godine nije moguće ostvariti više od 80 posto plana. Po njihovoj procjeni, poduzeće bi godinu moglo završiti s minusom od 11 do 15 milijuna maraka.

Umjesto prošlogodišnje dobiti, ove bi godine tako mogao stići minus i deset puta veći. Tako izgleda „stabilnost“ kojom se HDZ 1990 hvali na predizbornim skupovima.

Taj zaostatak nije propust radnika. Drvo u Hercegbosanskim šumama ne sijeku zaposlenici poduzeća, nego vanjske tvrtke, kooperanti. Revizori su, kao što smo pokazali u prethodnom tekstu, utvrdili da se sječa i izvoz obavljaju bez sudjelovanja vlastitih radnika. Tko će sjeći, koliko i kada, odlučuje i ugovara uprava.

Uprava je problem znala unaprijed. U planu za ovu godinu napisala je da joj posao otežavaju „migracije radne snage“ i „nedostatak kvalitetnih izvođača radova na sječi i izvozu drvnih sortimenata“. U istom dokumentu stoji i tko za rezultat odgovara: „Uprava društva zadužena je i odgovorna za predlaganje i ostvarenje plana poslovanja.“

Na čelu uprave je generalni direktor Nikola Perković. Za minus koji se najavljuje ne odgovaraju radnici, kojima bod ove godine nije porastao ni za marku, nego oni koji su plan napisali i ne ostvaruju ga.

Plan 23 radnika, natječaji za 59 mjesta

Ni zapošljavanje nije odgovor na taj problem. Teškoće s izvođačima uprava je planirala rješavati prodajom gotovo trećine drva na panju, gdje ga sijeku sami kupci. Novo zapošljavanje predvidjela je tek kao zamjenu za one koji odlaze: 23 osobe za cijelu godinu.

Umjesto toga, uprava je od veljače do kolovoza raspisala natječaje za 59 stalnih radnih mjesta. Sve ih je potpisao Perković, a objavljeni su na službenim stranicama poduzeća, gdje ih svatko može provjeriti.

Kako saznaje HercegNews24, samo u posljednja dva mjeseca, uoči izbora, posao je dobilo 50 novih ljudi.

Ponajviše se traže šumarski tehničari, a u ljetnom natječaju, objavljenom dva mjeseca prije izbora, najviše je lovočuvara. Uz njih se traže knjigovođe, skladištari, domaćica i čistačica. Sjekača nema. Nijedno od tih radnih mjesta ne rješava problem koji je uprava sama navela: nedostatak izvođača na sječi i izvozu.

Novi ljudi, dakle, ne dolaze spasiti proizvodnju. A radnici koji poduzeće drže na nogama za to vrijeme čekaju odgovor na zahtjev za veću plaću.

Ako ljudi odlaze, kako upozorava sindikat, prvo bi trebalo zadržati one koje poduzeće ima. Uprava radi obrnuto: radnike koje ima ne čuje, a nove prima uoči izbora. Zašto? Odgovor ne treba tražiti u šumi, nego na izbornim listama.

Direktori na listi, nova radna mjesta pred izbore

Generalni direktor Nikola Perković i izvršni direktor za financije i prodaju Ilija Musić kandidati su HDZ-a 1990 za Skupštinu HBŽ-a, koja je vlasnik poduzeća. Listu predvodi federalni ministar zdravstva Nediljko Rimac.

U prethodnom tekstu pokazali smo i kako su HNP i HDZ 1990 pri sastavljanju Vlade poduzeće podijelili po stranačkom ključu. Podjela je išla sve do šumarija. Prema koalicijskom dogovoru koji je objavio portal Hercegovina.info, HDZ-u 1990 pripale su „Šumarije u Livnu, Grahovu kao i Rasadnik“, a HNP-u „Šumarije Tomislavgrad i Kupres“.

Koliko su ta radna mjesta politički vrijedna, pokazuje izjava samog direktora. U intervjuu za BH Business Magazine u studenome 2024. Perković je rekao da „od našeg poduzeća (…) ovisi deset tisuća ljudi“. Prema posljednjem popisu, to je gotovo svaki osmi stanovnik županije.

U takvoj županiji posao u javnom poduzeću nije samo posao. Povišica se daje svima, pa i onima koji će glasovati drukčije. Radno mjesto dobiva jedan čovjek, a s njim i njegova obitelj. Je li zato pred izbore lakše raspisati natječaj nego povećati bod?

Uprava o tome tko će dobiti posao pritom odlučuje gotovo slobodno. Za lovočuvare, tehničare i knjigovođe sistematizacija ne propisuje koliko ih treba, nego samo „po potrebi“, a revizori su, kao što smo pisali, za 2024. utvrdili da je od 116 novih radnika njih 104 primljeno bez natječaja.

Kako ta logika izgleda na terenu, opisao je uoči lokalnih izbora 2024. portal Livanjski.com. Pozivajući se na svjedoke, naveo je da su na otvaranju kampanje HDZ-a 1990 u Podhumu, na kojem je govorio i Nediljko Rimac, bile i „osobe kojima su pred izbore obećana radna mjesta u šumariji, bolnici i ostalim institucijama“.

Uprava koja bi s radnicima trebala pregovarati o plaćama od istih tih radnika traži glasove. Može li takva uprava odgovoriti sindikatu a da to ne bude izborna odluka?

Jela IR na popisu izvođača, pitanja o poslovima ostaju

Ime s vrha te liste vodi i do popisa izvođača Hercegbosanskih šuma, dakle tvrtki kojima poduzeće povjerava poslove. Na službenim stranicama poduzeća, na popisu interesnih skupina Šumarije Livno ažuriranom u veljači, među izvođačima radova navedena je tvrtka Jela IR iz Lištana kod Livna.

Portal Insajder.media uz ime te tvrtke u rujnu 2022. dodao je uredničku napomenu: „tvrtka i pilana u vlasništvu obitelji Nediljka Rimca“. Bilo je to usred krize s ogrjevom, kad je HDZ BiH Rimcu poručio da je za taj problem slijep „sve dok Jela IR ima na pretek oblovine za svoje potrebe“.

Šumarija Livno, na čijem je popisu izvođača ta pilana, koalicijskim je dogovorom pripala upravo Rimčevoj stranci. Prodaja drva u resoru je Ilije Musića, kandidata s iste liste.

Pitanje kome ide drvo iz državnih šuma nije sporedno. Revizori su, podsjetimo, utvrdili da je 2024. na licitaciji prodano manje od pola posto trupaca, a ostatak po količinama koje određuje komisija.

Zato pitanja nisu zlonamjerna, nego nužna. Koje je radove ta pilana obavljala za državno poduzeće i koliko je za njih plaćena? Kupuje li drvo iz državnih šuma, u kojim količinama i po kojoj cijeni? Tko je o tome odlučivao? Odgovori postoje u knjigama poduzeća.

„HBŽ PRVA“, radnici posljednji

Prošli smo tekst završili zaključkom da je jedino što je u Hercegbosanskim šumama doista stabilno uprava. Radnici bi dodali još nešto: njihove plaće. Bod stoji otkad je potpisan kolektivni ugovor, obećana pomoć nije stigla, a na zahtjev za razgovor stigla je tišina.

Sve ostalo se kreće, samo u krivom smjeru. Sječa, koju uprava organizira i ugovara, zaostaje za planom, poduzeću prijeti višemilijunski minus, a novi se ljudi primaju uoči izbora, na radna mjesta koja tom problemu ne pomažu. Radnici za to nisu krivi, ali prvi snose posljedice.

To nije loša godina ni loša sreća. To je način upravljanja. Poduzeće koje pripada svim građanima županije podijeljeno je kao stranački plijen i vodi se kao izborni resurs i obiteljski posao. Iza toga stoje konkretna imena: uprava Nikole Perkovića, koja po vlastitom planu odgovara za rezultat, i Vlada Ivana Vukadina, na čijem stolu također leži zahtjev radnika.

Radnici su tražili najmanje 55 maraka više po bodu i jedan razgovor. Dobili su tišinu.