Ako želite vidjeti kako će Hercegbosanska županija izgledati za dvadeset godina, ne morate čitati proračun. Dovoljno je prebrojati klupe.

Prije pet godina u županiji je radilo 48 osnovnih škola, matičnih i područnih. Danas ih radi 38. Deset ih više nema, a to je najveći pad u cijeloj Federaciji Bosne i Hercegovine. S njima je otišlo više od četiri stotine učenika, kao da je u pet godina nestala jedna cijela škola s podružnicama.

Škola se ne gasi odlukom nekog zlonamjernog činovnika. Gasi se kad u prvi razred dođe dvoje djece umjesto osmero. Ali ono što se radi kad se to dogodi, hoće li se organizirati prijevoz, hoće li se u to selo uopće išta ulagati, nije prirodna pojava. To je politika.

A ono što najbolje govori o budućnosti nisu škole, nego prvašići. Prije deset godina u prve razrede ove županije upisano je 455 djece. Ove godine njih 339. Djeca koja bi 2032. trebala popuniti te učionice već su rođena. Ili nisu.

Na jedno dijete, tri starije osobe

Najteža brojka ipak nije školska. Od 2021. do danas broj djece do 14 godina u županiji pao je za više od petine, dok je broj stanovnika starijih od 65 godina istodobno rastao.

Pojednostavljeno: danas u ovoj županiji na jedno dijete mlađe od petnaest godina dolaze približno tri stanovnika starija od 65. U susjednoj Zapadnohercegovačkoj županiji taj je odnos oko jedan i pol prema jedan.

Od Livna do Širokog Brijega ima sat i pol vožnje. Ista država, isti zakoni, isti federalni proračun, sličan mentalitet, ista dijaspora u Njemačkoj i Hrvatskoj. 

Gubimo i one koji se ne rode, i one koji odu

Prošle je godine u Hercegbosanskoj županiji rođeno 301 dijete, a umrla 641 osoba. Sve općine, svih šest, u minusu su. U Zapadnohercegovačkoj županiji, u istom službenom pregledu, rođenih je više nego umrlih.

Na to se nadovezuje selidbena statistika: iz HBŽ-a se odselilo osjetno više ljudi nego što se doselilo, dok je ZHŽ na toj strani praktički u ravnoteži. A prijavljeni odlasci samo su dio istine; svatko tko poznaje ovaj kraj zna da je stvarni broj veći.

Jedna županija gubi ljude na obje strane demografske jednadžbe. Druga ne gubi ni na jednoj.

Isto se vidi i ondje gdje federalne institucije mjere rezultat: na indeksu razvijenosti za 2025. Zapadnohercegovačka županija je druga od deset, odmah iza Kantona Sarajevo. Hercegbosanska je deseta od deset, drugu godinu zaredom na dnu.

Razlika nije samo u brojkama, nego u tome što se radilo. U ZHŽ-u je propisan dodatak od 500 KM mjesečno za treće i svako sljedeće dijete, uz mjesečnu potporu majci koja nije u radnom odnosu.

Paradoks: djece je sve manje, a 318 ih nije dobilo mjesto u vrtiću

Ovdje dolazi podatak koji na prvi pogled nema smisla. U Hercegbosanskoj županiji ove godine 318 djece nije primljeno u vrtić jer su kapaciteti popunjeni. Županija, dakle, istodobno gubi djecu i nema mjesta za djecu koju ima.

To je najkonkretniji odgovor na pitanje zašto mlade obitelji odlaze. Roditelj koji ne može upisati dijete u vrtić ne piše prosvjedno pismo. On izračuna koliko ga stoji ostanak, i, sve češće, ode.

Još jedan detalj. Učenika je danas osjetno manje nego prije pet godina, a korisnika besplatnoga školskog prijevoza više. Nije dokazano da je to izravna posljedica gašenja područnih škola, ali pitanje je pošteno: je li povlačenje nastave iz manjih sredina djecu udaljilo od škole?

Sve je to napisano još 2021., i napisala je to sama vlast

Ovo je najvažniji dio priče: nitko ovo nije otkrio prošli tjedan.

U Strategiji razvoja Hercegbosanske županije 2021.–2027., dokumentu koji su izradile i usvojile same županijske institucije, pad broja stanovnika, odlazak mladih obitelji i pad nataliteta navedeni su kao razvojni problemi. U njoj izrijekom stoji i „odljev mozgova”.

A onda dolazi mjesto koje cijelu ovu priču drži na okupu. U SWOT analizi istoga dokumenta, među snagama županije navedeni su značajno šumsko bogatstvo, veliki potencijal obnovljivih izvora energije i značajni vodeni resursi. Među slabostima, na drugoj strani iste tablice, stoje negativan prirodni priraštaj i smanjenje broja stanovnika.

Bogatstvo s jedne strane. Odlazak ljudi s druge. Na istom papiru, 2021. godine.

Vrijedi znati i kako se računa indeks po kojem je županija posljednja: dva od pet pokazatelja izravno su demografska i zajedno nose više od trećine ukupne težine. Prazne učionice nisu, dakle, zasebna tužna vijest sa strane. One su dio službenog razloga zbog kojeg je ova županija na dnu.

Odgovor je stigao u ožujku 2026.

Vlada Hercegbosanske županije donijela je 12. ožujka ove godine Uredbu o jednokratnoj potpori od 1.200 KM za svako novorođeno dijete. To je konkretna mjera i treba je tako i navesti. Roditelju kojemu ta potpora znači kupljena kolica i prvu zimu ne znači ništa to što je stigla kasno.

Ali kronologija je dio priče. Mjera dolazi pet godina nakon što je vlastiti strateški dokument upozorio na sve ovo. I dolazi u godini izbora.

Vjetar se vrti, a potraživanja se ne knjiže

Ovo je županija koja svoje šume, vodu, vjetar i sunce navodi kao glavnu razvojnu snagu i godinama sklapa koncesijske ugovore, federalna revizija Ministarstva gospodarstva za 2021. evidentirala ih je 35.

Ista ta revizija utvrdila je i da Ministarstvo nije knjigovodstveno evidentiralo potraživanja po osnovi naknada za korištenje energije vjetra, zbog čega su bila podcijenjena, te da se većina koncesionara nije držala ugovorenih rokova plaćanja, a Ministarstvo nije poduzimalo mjere naplate.

Vjetroelektrane se vrte. Učionice se prazne.