INFOGRAFIKA: Znate li kako funkcioniraju koncesije u HBŽ i koliko je županija od njih stvarno zaradila?
Kada se u Hercegbosanskoj županiji spomene koncesija, u optjecaju su tri brojke: 1,6 milijardi eura, 35 ugovora i „dva do deset posto”. Sve tri su točne. I sve tri, uzete same za sebe,...
Kada se u Hercegbosanskoj županiji spomene koncesija, u optjecaju su tri brojke: 1,6 milijardi eura, 35 ugovora i „dva do deset posto”. Sve tri su točne. I sve tri, uzete same za sebe, zavaravaju.
Ključne točke
Prva je procijenjena vrijednost projekata, a ne novac koji je itko ovdje dobio. Druga je broj papira u registru, a ne broj elektrana koje rade. Treća je samo jedna stavka u sustavu koji ih ima četiri.
Pa krenimo od početka: što koncesija zapravo jest, tko je daje, tko naplaćuje, tko kontrolira i gdje biste, po zakonu, sve to trebali moći vidjeti sami.
Tko odlučuje o vašoj planini
Koncesija je pravo da netko određeno vrijeme gospodarski koristi javno dobro, vjetar, sunce, mineralnu sirovinu, vodu, i za to plaća naknadu.
Prema Zakonu o koncesijama Hercegbosanske županije, usvojenom 17. ožujka 2026. i objavljenom u Narodnim novinama HBŽ 3/26, put jedne koncesije ide ovako:
Resorno ministarstvo priprema dokumentaciju i stručno mišljenje. Grad ili općina na čijem se području projekt nalazi mora provesti javnu raspravu s izravno pogođenim stanovništvom, analizirati učinke na okoliš, prostor i infrastrukturu te u roku od 90 dana odlučiti o prethodnoj suglasnosti.
Ako lokalno vijeće suglasnost izričito odbije, postupak se obustavlja. Vlada je davatelj koncesije i donosi odluku, a sedmeročlano Povjerenstvo provodi postupak i ocjenjuje ponude.
To vrijedi zapamtiti zbog rečenice koja se u javnim raspravama najčešće čuje: „nitko nas nije pitao.” Prema važećem zakonu, pitati vas se mora, i vaše vijeće ima 90 dana da odgovori.
Četiri stvari koje nisu ista stvar
Odluka Vlade o dodjeli koncesije nije potpisani ugovor. Potpisani ugovor nije izgrađen projekt. Izgrađen projekt nije projekt koji proizvodi i plaća naknadu.
Konkretno: federalna revizija Ministarstva gospodarstva HBŽ za 2021. navodi 35 zaključenih koncesijskih ugovora, 15 za vjetar, 14 za mineralne sirovine, dva za skijališta, jedan za solar, jedan za podzemnu vodu i dva za turizam.
Ali ista revizija pokazuje da je te godine prirodne resurse stvarno eksploatiralo 19 koncesionara, uz još pet subjekata koji su minerale vadili temeljem odobrenja po Zakonu o rudarstvu.
Trideset pet ugovora nije značilo 35 pogona.
Isto vrijedi za brojku od 1,6 milijardi eura: prema podacima do kojih je došao Radio Slobodna Europa, riječ je o procijenjenoj vrijednosti najmanje 55 potpisanih ugovora kroz gotovo dva desetljeća, od čega oko 1,5 milijardi otpada na 18 vjetroparkova.
To je procijenjena investicija ulagača, a ne prihod županije, općine ili građana.
590.766 maraka: koliko je stvarno stiglo
Prema istoj reviziji, u 2021. godini u Hercegbosanskoj županiji naplaćeno je ukupno 590.766 KM koncesijskih naknada: 506.832 KM od vjetra, 83.102 KM od mineralnih sirovina i 832 KM od skijališta.
Po tada važećoj raspodjeli, županiji je pripalo 354.460 KM, a općinama 236.306 KM.
Planirani proračun Hercegbosanske županije za tu godinu iznosio je 84.969.559 KM. Županijski dio koncesijske naplate bio je, dakle, oko 0,42 posto planiranog proračuna.
Ta brojka sama po sebi ne dokazuje da su naknade bile preniske, za takav zaključak treba usporediti ugovore, tržišnu vrijednost i stvarnu proizvodnju.
Ali pokazuje razmjer: dok se u javnosti govori o milijardama, u županijsku blagajnu iz cijelog je koncesijskog sustava te godine ušlo manje nego što stoji jedan ozbiljniji infrastrukturni zahvat.
Uz to jedan izračun koji je naš, a ne službeni: revizija navodi da je tadašnja naknada za vjetar iznosila 1,5 posto fakturirane električne energije.
Iz naplaćenih 506.832 KM matematički proizlazi osnovica od oko 33,8 milijuna KM fakturiranog prihoda. To je naša računica iz službenih podataka, ne izravna brojka operatora, i zato je objavljujemo s metodom.
Tko mjeri ono što se vadi
Prije pitanja „koliki je postotak” stoji teže pitanje: postotak od čega, i tko to provjerava.
Revizori su za 2021. utvrdili da za mineralne sirovine nije obavljeno predviđeno geodetsko mjerenje, nego je Ministarstvo obračun naknade napravilo prema količinama koje su dostavili sami koncesionari, a ti podaci do kraja revizije nisu bili potvrđeni geodetskim snimanjem.
Novi zakon na tu rupu odgovara izravno: koncesionar mora voditi odvojene evidencije godišnjih prihoda, rashoda i osnovica za naknadu, a ako ih ne dostavi, Ministarstvo podatke može uzeti iz financijskih izvještaja, poreznih prijava i službenih evidencija te pregledati poslovne knjige.
Koncesionar mora imati registrirano sjedište ili podružnicu u Hercegbosanskoj županiji.
Naknada nije jedan postotak, nego četiri stavke
U javnoj se raspravi cijeli novi sustav sveo na „2 do 10 posto”. To je pojednostavljenje.
Uredbama objavljenima u Narodnim novinama HBŽ 7/26 od 11. svibnja 2026. propisane su četiri moguće sastavnice: jednokratna, stalna, varijabilna i posebna lokalna naknada.
Raspon od najmanje 2 do najviše 10 posto godišnjeg prihoda odnosi se na stalnu naknadu, ne na cijeli paket davanja.
Promijenio se i smjer novca. Stari sustav dijelio je naknadu 60 posto županiji i 40 posto općini, što se poklapa s naplatom iz 2021.
Novi zakon taj odnos okreće: fiksna i varijabilna naknada dijele se 40 posto županiji, 60 posto gradu ili općini.
Posebna lokalna naknada, o kojoj koncesionar i lokalna zajednica sklapaju zaseban ugovor, ide lokalnoj razini i dalje se dijeli 80 posto gradu ili općini i 20 posto mjesnim zajednicama na čijem se području koncesija nalazi.
Koliko je takvih posebnih ugovora dosad sklopljeno i po kojim iznosima, javnost još ne zna.
Za usporedbu, jer i ona kruži u netočnom obliku: u Njemačkoj ne postoji savezni „postotak prihoda” za lokalnu zajednicu.
Savezni okvir predviđa 0,2 centa po stvarno proizvedenom kilovatsatu kroz 20 godina, i to kao mogućnost operatera, ne obvezu, u praksi oko 10.000 do 30.000 eura po turbini godišnje.
Brandenburg od 2026. propisuje 5.000 eura po megavatu godišnje, a Mecklenburg-Zapadno Pomorje najmanje 20 posto suvlasništva lokalne zajednice u projektu.
Domaći prijedlozi idu dalje: koalicija KOOD javno je tražila najmanje 15 posto za obnovljive izvore, a u njihovoj je anketi 151 od 160 ispitanika, odnosno 94,4 posto, pravednim ocijenilo 20 posto i više.
Uz nužnu ogradu koja se u prijenosima obično ispusti: ispitanici su bili potpisnici peticije, pa to nije reprezentativna anketa stanovništva.
Koncesija traje desetljećima i može promijeniti vlasnika
Novi zakon dopušta osnovni rok do 30 godina, a uz ulaganja ukupno do 45; vrijeme pripreme, do pet i iznimno sedam godina, u to se ne računa. Nakon isteka moguća je obnova do polovice prvotnog roka.
Koncesija se može prenijeti, i to se sada prvi put ozbiljno naplaćuje: za prijenos se plaća 30 posto tržišne vrijednosti prijenosa, a Vlada ga može odbiti ako ima obilježja zaobilaženja postupka ili špekulativnog raspolaganja.
Bez prethodnog odobrenja ne može se prenijeti ni više od 15 posto glasačkih prava ili udjela u samom društvu; takav je prijenos ništav i veže se uz raskid ugovora.
Da to nije teorijsko pitanje, pokazuje službeni pregled Vlade HBŽ iz listopada 2025., u kojem se vide lanci promjena nositelja: Gradina → Vran-Dukić → Elektroprivreda HZ HB; Balkan Energy Wind → Unis Fagas; Luna → F.L. Wind → Winter Wind.
Popis sadrži i šest raskinutih ugovora. Zašto je i po kojoj cijeni do promjena došlo, iz popisa se ne vidi, za to trebaju ugovori.
Postoji i pitanje koje se rijetko postavlja: tko plaća račun kad projekt završi.
Za eksploataciju prirodnih resursa i projekte sa značajnim utjecajem na okoliš zakon traži financijsko osiguranje sanacije, rekultivacije i zatvaranja, bankovnu garanciju, novčani polog, policu osiguranja ili fond, koje mora postojati prije početka eksploatacije i trajati dok se sanacija ne dovrši.
Za neplaćanje naknade, ometanje nadzora ili neovlašteni prijenos koncesije predviđena je kazna od 10.000 do 100.000 KM za koncesionara.
Zanimljivije je da zakon kažnjava i davatelja koncesije: 5.000 do 15.000 KM ako ne provodi nadzor ili ne osigura transparentnost, uz 1.000 do 5.000 KM za odgovornu osobu.
Registar koji zakon traži
Najkonkretniji test cijelog sustava vrlo je jednostavan.
Zakon nalaže jedinstveni javni elektronički registar koncesija, koji vodi Ministarstvo financija i u kojem se objavljuju ugovori, odluke, izvješća o izvršavanju obveza te aneksi i povezani sporazumi, s ažuriranjem najkasnije osam dana nakon odluke ili sklapanja ugovora.
Resorno je ministarstvo dužno putem interneta osigurati javnu i besplatnu dostupnost podataka o postupcima, izvršenju ugovora, naplati naknada i nadzoru.
Provjeravajući službene stranice, redakcija nije uspjela pronaći javno dostupnu poveznicu takvog registra. To samo po sebi nije dokaz da registar ne postoji.
