VELIKE PROMJENE ZA RADNIKE U FBiH: Stanka ulazi u radno vrijeme, ograničavaju se ugovori na određeno
Ako predloženi novi Zakon o radu prođe cijelu proceduru, svakodnevica zaposlenih u Federaciji BiH mogla bi se osjetno promijeniti. Među najvažnijim rješenjima su 30-minutna stanka unutar radnog...
Ako predloženi novi Zakon o radu prođe cijelu proceduru, svakodnevica zaposlenih u Federaciji BiH mogla bi se osjetno promijeniti. Među najvažnijim rješenjima su 30-minutna stanka unutar radnog vremena, stroža pravila za ugovore na određeno, veća zaštita ljudi koji rade bez pisanog ugovora te nova pravila o godišnjem odmoru i plaćenim dopustima.
Ključne točke
Stanka od 30 minuta postaje dio radnog vremena
Radnici koji rade najmanje šest sati dnevno prema prednacrtu bi imali pravo na 30 minuta stanke koja se uračunava u radno vrijeme. Zaposlenik koji radi od 8 do 16 sati zbog korištenja stanke više ne bi trebao ostajati do 16.30.
To predstavlja jasnu promjenu u odnosu na važeći Zakon o radu FBiH, prema kojem radnik koji radi dulje od šest sati ima pravo na najmanje 30 minuta odmora, ali se to vrijeme trenutačno ne uračunava u radno vrijeme.
Prekovremeni rad trebao bi ostati iznimka i mogao bi se opravdati samo stvarnim izvanrednim okolnostima. Nedostatak radnika više se ne bi smatrao dovoljnim razlogom za njegovo uvođenje. Poslodavci bi morali precizno evidentirati radno vrijeme, što bi zaposlenicima trebalo olakšati dokazivanje eventualnih neplaćenih prekovremenih sati.
Najviše tri ugovora na određeno u dvije godine
Jedna od ključnih promjena odnosi se na sigurnost zaposlenja. Ugovor na neodređeno trebao bi postati osnovni oblik zapošljavanja, dok bi se ugovor na određeno mogao sklopiti samo kada postoji jasan i objektivno opravdan razlog. Među takvim razlozima su zamjena privremeno odsutnog radnika, vremenski ograničen projekt i privremeno povećanje opsega posla.
S istim radnikom mogla bi se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora na određeno tijekom dvije godine. Svaki aneks kojim se produljuje trajanje ugovora računao bi se kao novi ugovor, a prekid kraći od 60 dana ne bi prekidao kontinuitet. Nakon dvije godine ili tri iskorištena ugovora, isti radnik kod istog ili povezanog poslodavca mogao bi ponovno biti zaposlen na određeno tek nakon šest mjeseci.
Važeći zakon trenutačno dopušta ugovor na određeno u trajanju do tri godine. Prednacrt zato donosi znatno strože vremensko ograničenje i dodatno ograničava broj uzastopnih ugovora.
Kada bi radni odnos postao stalni
Ako zaposlenik nastavi raditi nakon isteka ugovora ili na određeno radi dulje od dvije godine bez zakonski priznatog prekida, njegov ugovor smatrao bi se sklopljenim na neodređeno vrijeme. Isto bi vrijedilo za osobu koja uz naknadu radi bez pisanog ugovora, osim ako poslodavac na sudu dokaže suprotno.
Radnici zaposleni na određeno trebali bi imati ista prava i uvjete rada kao zaposlenici na neodređeno koji obavljaju iste ili slične poslove. Poslodavci bi ih morali obavještavati i o slobodnim radnim mjestima za stalno zaposlenje.
Posebno se uređuje sezonski rad. Ugovor za sezonske poslove mogao bi trajati najviše šest mjeseci tijekom godine, a poslodavac bi unaprijed morao odrediti koji se poslovi smatraju sezonskima. Detaljnije bi se uredili i probni rad, agencijsko zapošljavanje, rad na daljinu te aneksi ugovora.
Godišnji odmor bez dosadašnje gornje granice
Prednacrt predviđa najmanje 20 radnih dana plaćenog godišnjeg odmora. Maloljetnici i radnici na teškim radnim mjestima imali bi najmanje 25 dana. Za razliku od sadašnjeg općeg ograničenja do 30 radnih dana, predloženo je ukidanje gornje granice, pa bi se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom mogao odrediti i dulji odmor.
Godišnji odmor mogao bi se koristiti u više dijelova. Prvi dio morao bi trajati najmanje 12 radnih dana i biti iskorišten do kraja tekuće godine, dok bi se ostatak koristio najkasnije do 30. lipnja sljedeće godine. Radnik bi imao pravo i jedan dan godišnjeg odmora iskoristiti kada želi, uz prethodnu obavijest poslodavcu.
Više prava za obiteljske i vjerske potrebe
Za vjenčanje, rođenje djeteta, težu bolest ili smrt člana uže obitelji bilo bi predviđeno do sedam radnih dana plaćenog dopusta godišnje. Očevi bi dobili pravo na dopust nakon rođenja djeteta, dok bi jedan roditelj imao pravo na slobodan dan zbog polaska djeteta u prvi razred osnovne škole.
Predviđeno je i između četiri i šest plaćenih slobodnih dana za vjerske i tradicijske potrebe. Radnik bi jednom tjedno mogao koristiti do 60 minuta za vjerske potrebe, a i to bi se vrijeme uračunavalo u radno vrijeme.
Kod izmjene uvjeta rada poslodavac bi morao pisano obrazložiti razloge za aneks ugovora. Radnik koji ga potpiše ne bi izgubio pravo naknadno osporavati njegovu zakonitost pred sudom. Predložena su i jasnija pravila protiv rada na crno te snažnija pravna zaštita osoba koje rade bez ugovora.
Prednacrt je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike uputilo Vladi FBiH u siječnju 2026. Da bi novi zakon stupio na snagu, najprije mora proći Vladu, potom parlamentarnu proceduru i javnu raspravu te biti usvojen u oba doma Parlamenta FBiH. Do završetka tog postupka sva navedena rješenja ostaju prijedlozi i ne predstavljaju važeća pravila.


