Napustili Englesku i stigli u Hercegovinu: U trgovini ih danas pitaju samo jedno

Kadđe u trgovinu u Pocrtama kod Gruda, zaposlenice je, kaže, redovito pitaju gdje je njezin suprug John. To je samo jedan od prizora koji britanskoj obitelji potvrđuje da su ih susjedi prihvatili kao svoje.

Prije trinaest mjeseci John i Janette McMean s 34-godišnjim sinom Joshom napustili su Whitehaven na sjeverozapadu Engleske i život nastavili u kući uz šumu, udaljenoj od buke. Danas u novoj sredini grade svakodnevicu koju ne namjeravaju mijenjati.

Od Whitehavena do Pocrta

Put od Whitehavena do Pocrta dug je više od 2600 kilometara, a obitelj prije dolaska nije imala rodbinu, podrijetlo ni ranije veze s Grudama ili cijelom regijom. Preseljenje zato nije bilo prolazna odluka, nego potpuna promjena života.

Umirovljenički par i njihov sin kuću su kupili na mjestu gdje je tišina dio svakodnevice. Željeli su se maknuti od buke, usporiti ritam i pronaći stabilnost koju su, kako kažu, u domovini nepovratno izgubili. Kupnja kuće u Pocrtama za njih je bila početak novog doma, a ne samo privremena stanica.

Prelomili nakon osjećaja nesigurnosti

Odlazak iz Engleske nije bio lak. Whitehaven, povijesni lučki grad, bio je njihov dom, ali John, Janette i Josh osjećali su da se zemlja koju pamte promijenila. Kažu da je s vremenom nestao osjećaj sigurnosti u vlastitom domu.

Obitelj svoj osjećaj nesigurnosti opisuje ovako: “S porastom broja migranata došlo je do vidljivog porasta nasilnog kriminala, jednostavno se više nismo osjećali sigurnima. Postali smo građani drugog reda u vlastitoj zemlji”.

Josh navodi da je upravo taj osjećaj presudio. “Nisam želio ostarjeti u zemlji koju više ne prepoznajem”, kaže 34-godišnjak. Njegovi su roditelji već bili u mirovini, a najvažnije im je bilo ostati zajedno. Zato su podržali sina i odlučili napustiti Englesku kao obitelj.

Jedna poruka dovela ih je u Hercegovinu

Ključnu ulogu imao je Joshov dugogodišnji kontakt preko društvenih mreža. Godinama se dopisivao s Darijom iz Vitine kod Ljubuškog, koji mu je u vrijeme dvojbi predložio: “Pa zašto ne biste došli u Hercegovinu?”

John i Josh najprije su sami došli razgledati kraj. Ubrzo su zaključili da je upravo to podneblje koje traže. Janette su po povratku rekli da će joj se mjesto sigurno dopasti. Nakon toga vratili su se u Englesku, spakirali život u kovčege i preselili se u Pocrte.

Najteže im je bilo ostaviti rodbinu i prijatelje. Mnogi su im u početku govorili da su ludi jer odlaze na, kako su ga doživljavali, nepoznati Balkan. No početnu nostalgiju brzo je potisnulo iskustvo koje su imali u novoj sredini.

Janette je za Večernji list BiH rekla: “Iskreno, mislili smo da ćemo se osjećati kao stranci, pribojavali smo se kako će nas lokalna sredina prihvatiti. Ali dočekalo nas je nešto predivno”.

Susjedi, bicikl i posao u novom kraju

Susjedi u Pocrtama primili su ih već prvih dana. Na njihov prag stizali su domaće voće i povrće te vrhunsko vino, a obitelj je istaknula da su se ljudi trudili učiniti da se osjećaju dobrodošlo.

Josh kaže da su i u Engleskoj živjeli u ruralnoj sredini. Zbog toga smatra da s ljudima u Hercegovini dijele više zajedničkog nego s dijelom ljudi iz Velike Britanije. U novom okruženju brzo su se uklopili, pa ostavljaju dojam obitelji koja ondje živi mnogo dulje od nešto više od godinu dana.

Danas Janette i John uživaju u mirovini. John slobodno vrijeme koristi za bicikliranje, dok je Josh pronašao posao u lokalnoj tvrtki. Nastavio je i s onim čime se bavio u Whitehavenu, pa u Grudama druge podučava sviranju bubnjeva.

Svakodnevicu u Pocrtama opisuju kao dinamičnu, ali vrlo opuštenu. Upravo je taj spoj aktivnosti i mira jedna od značajki novog života koja im najviše odgovara.

U prvim mjesecima olakšanje im je bilo to što mlađi stanovnici dobro govore engleski. Djeca iz susjedstva svakodnevno razgovaraju s njima i tako vježbaju engleski jezik, dok obitelj u isto vrijeme uči hrvatski.

Administrativne obveze vezane uz boravišne dozvole i prebivalište usporile su im odlazak na tečajeve jezika, ali prve riječi već su usvojili. Službeni postupci za strance u BiH predviđaju više osnova za privremeni boravak, među kojima su zaposlenje i vlasništvo nad nekretninom.

Janette kroz smijeh kaže: “Hvatamo pomalo… Dobar dan, doviđenja, kako ste…”. U lokalnoj trgovini, dodaje, redovito doživljava toplu dobrodošlicu: “Kad god uđem u trgovinu sama, djelatnice me odmah s osmijehom pitaju: ‘A gdje je John?’ Svuda nailazimo na divne ljude.”

Sunce, vožnja i okusi na koje su se navikli

Najveća razlika između Pocrta i Whitehavena za njih su vremenske prilike. U Engleskoj su navikli na tmurnije dane, dok su ih u Hercegovini dočekali sunce i temperature više od onih na koje su bili naviknuti. John se tome našalio riječima: “Ali zato ovdje kada pada kiša, ona baš pada”.

Prilagodba je bila potrebna i u prometu. Obitelj se morala naviknuti na vožnju desnom stranom ceste, a primijetili su i da se u Hercegovini vozi brže nego u Engleskoj. Znaju da takva vožnja nije dopuštena ni ondje, no priznaju da im je za privikavanje trebalo vremena. “Trebalo nam je malo vremena da se naviknemo”, smiju se.

Upoznali su i hercegovačku kuhinju, a kažu da još nisu probali jelo koje im se nije svidjelo. Domaća hrana, priroda i osjećaj sigurnosti zbog kojeg su se doselili učinili su da se već osjećaju kao kod kuće.

Povratak u Englesku za njih više nije plan. Kažu da je odluka o odlasku bila velika, ali se sada u Pocrtama osjećaju potpuno udomaćeno. Obitelj budućnost vidi u Hercegovini, gdje nastavlja graditi svakodnevicu uz novu sredinu i ljude koji su ih prihvatili.

“Ljudi su nam govorili da smo ludi, ali mi smo ovdje istinski sretni i ne žalimo zbog svoje odluke. Tražili smo mir, sigurnost i dobre ljude, a sve to smo našli u Grudama”, poručuje obitelj koja sada nastavlja život u Hercegovini.