DOK JE GORJELA HERCEGBOSANSKA, VUKADIN BIRAO PREDIZBORNI SKUP: Umjesto uz vatrogasce, stao je pred mikrofon

Vatrena linija duga više od dvadeset kilometara prijetila je Vrani i okolnoj šumi kod Tomislavgrada, a predsjednik Vlade Hercegbosanske županije umjesto uz vatrogasce stajao je uz mikrofon – samo šest kilometara od požarišta.

Šest kilometara. Toliko je predsjednika Vlade Hercegbosanske županije Ivana Vukadina dijelilo od požara koji je gutao šumu oko Vrane, dok se vatrena linija kod Tomislavgrada širila na više od dvadeset kilometara. Toliko je, drugim riječima, zapovjednik Županijskog stožera civilne zaštite bio udaljen od stožera kojim zapovijeda, baš u trenutku kad mu je stožer najviše trebao. Umjesto na terenu, Vukadin je taj dan proveo kao domaćin predizbornog skupa svoje koalicije Petorka. Do požarišta je svratio, dakako, taman toliko dugo koliko treba za dobru fotografiju za društvene mreže, prije nego što se vratio među kandidate i mikrofone.

Županija se s požarima bori još od kolovoza, u jednoj od najsušnijih sezona koje ovaj kraj pamti. Vatrogasci danima izgaraju uz cisterne, mještani se organiziraju u straže, a vlast, sudeći po ovom prizoru, ima druge prioritete. Nitko ozbiljan ne spori pravo vladajućih da vode kampanju i bore se za svaki glas. No postoji razlika između vođenja kampanje i gubitka osjećaja za trenutak, a kad kuća gori, susjed koji otrči po govornicu umjesto po kantu vode zaslužuje prezir, ne aplauz.

Kao da to nije bilo dovoljno, kandidat iste te Petorke, Zdenko Lučić, prije tri dana je na televiziji objašnjavao kako Hercegbosanska županija “nije Zimbabve” kojem netko mora stalno pomagati. Rekao je to baš u trenutku kad je ta ista županija molila susjede za pomoć. Ironija se, izgleda, sama piše, a poruka koju takva izjava šalje prema Zagrebu teško da ide u prilog bilo kome, pa ni samoj Petorki.

Dok je Vukadin pozirao pred kamerama, predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto nije gubila vrijeme na fraze, nego je zatražila pomoć od Hrvatske. Stigla su dva kanadera, iznad Tomislavgrada, Kupresa i Prozor-Rame. Bez govora, bez skupova, samo posao, i to je možda najbolji odgovor na sve što je izgovoreno u emisiji FACE TO FACE.

Kritiku ovakvog slijeda događaja uputio je Županijski odbor HDZ-a BiH Hercegbosanske županije, na čijem je čelu Dragan Konta. U priopćenju medijima poručeno je kako županija mora imati sposobne i odgovorne institucije, ali i dovoljno političke zrelosti da prihvati pomoć partnera kada su ugroženi životi, imovina i prirodna baština.

Jasno je da kritika iz oporbenih redova ima i političku dimenziju, osobito uoči izbora. No to samo po sebi ne znači da je sadržajno neutemeljena. Požarna linija duga oko dvadeset kilometara, predizborni skup održan nekoliko kilometara dalje i izjava o „Zimbabveu“ ostaju javno zabilježene činjenice, neovisno o tome tko ih je politički prvi problematizirao.

Zato Kontino pitanje što je u trenutku ozbiljne požarne ugroze važnije, kampanja ili upravljanje krizom, teško može biti odbačeno kao obična stranačka retorika. HDZ BiH na toj je temi otvorio legitimno pitanje odgovornosti vlasti i njezinih prioriteta.

Opći izbori u Bosni i Hercegovini zakazani su za 4. listopada. Do tada će Ivan Vukadin i njegova Petorka pokušavati uvjeriti birače da zaslužuju novi mandat. No politička odgovornost najjasnije se vidi upravo u trenucima krize, kada funkcija prestaje biti protokolarna i postaje stvarna obveza.

Zato ostaje za vidjeti hoće li birači Hercegbosanske županije Vukadinu oprostiti ovakav izbor prioriteta ili će mu 4. listopada ispostaviti politički račun. Jer vlast se ne mjeri po tome koliko je glasna za mikrofonom, nego gdje se nalazi onda kada je građanima najpotrebnija.