Glasnović tvrdi: Partizanski zločini ostavili su teže posljedice od stoljeća osmanskih osvajanja

Tvrdi da su posljedice i danas vidljive: od demografskog sloma do političkog sustava koji, kaže, još nosi tragove bivšeg režima

General Željko Glasnović ponovno je izazvao burne reakcije javnosti nakon gostovanja u podcastu “Željka Markić & Narod.hr”, gdje je govorio o partizanskim zločinima, ulozi dijaspore u Domovinskom ratu, lustraciji i odnosima na Bliskom istoku. Posebno je odjeknula njegova tvrdnja da su partizanski zločini nad Hrvatima ostavili teže demografske posljedice od višestoljetnih osmanskih osvajanja.

Bivši ratni zapovjednik i dragovoljac Domovinskog rata u razgovoru je otvorio niz tema koje godinama izazivaju podjele u hrvatskom društvu. Govorio je o, kako tvrdi, neriješenom odnosu države prema komunističkom nasljeđu, političkom sustavu i ulozi bivših struktura u suvremenoj Hrvatskoj.

“Memoricid” i masovne grobnice

Glasnović smatra da se Hrvatska nakon Drugog svjetskog rata nikada nije ozbiljno suočila s partizanskim zločinima. Prema njegovim riječima, za te zločine nitko nije odgovarao niti bio osuđen, a posljedice su prisutne i danas.

Govoreći o razmjerima stradanja, naveo je kako nisu ubijani samo pojedinci nego su, tvrdi, sustavno uništavane cijele društvene skupine. Za to koristi izraze poput “aristocid”, kojim opisuje uništenje intelektualne i društvene elite, te “democid”, pojam kojim označava masovna ubojstva velikog broja ljudi, osobito mlađih muškaraca.

Posebno se osvrnuo na stratišta poput Maribora i druga mjesta masovnih likvidacija, kao i na novootkrivene grobnice u Hrvatskoj. Smatra da su posljedice tih događaja ostavile dubok trag na demografsku sliku zemlje.

“Riječ je o jednoj od najvećih demografskih i povijesnih tragedija u hrvatskom prostoru”, rekao je Glasnović, uspoređujući razmjere tih događaja s razdobljem osmanskih osvajanja.

Naglasio je i pojam “memoricid”, kojim opisuje sustavno potiskivanje sjećanja na poslijeratne zločine. Prema njegovim riječima, desetljećima su strah i šutnja sprječavali otvoreno istraživanje i društveno suočavanje s prošlošću.

Dijaspora kao ključ obrane Hrvatske

Velik dio razgovora posvetio je Hrvatima izvan domovine i njihovoj ulozi tijekom Domovinskog rata. Glasnović tvrdi da je dijaspora bila jedan od ključnih stupova obrane Hrvatske, ne samo politički nego i financijski.

Istaknuo je da su iseljenici slali novac i pomagali u nabavi vojne opreme, od streljiva do protutenkovskih sustava i uniformi. Smatra da se taj doprinos danas premalo spominje i da je nepravedno gurnut u drugi plan.

Kritizirao je i način političke zastupljenosti u Hrvatskom saboru. Posebno je naglasio kako Hrvati izvan Hrvatske imaju samo tri zastupnička mjesta, iako ih, kako navodi, diljem svijeta žive milijuni.

S druge strane, upozorio je da nacionalne manjine imaju osam zajamčenih mandata. Takav model opisao je kao “izborni inženjering”, tvrdeći da je politički nepravedan prema dijaspori i da slična praksa ne postoji u većini članica Europske unije.

Oštar napad na lustraciju i “rebrendirane” strukture

Jedna od glavnih tema razgovora bila je i lustracija. Glasnović smatra da Hrvatska i Bosna i Hercegovina nikada nisu provele stvarno uklanjanje kadrova bivšeg komunističkog sustava iz institucija.

“Nije stvar prošlosti”, rekao je govoreći o lustraciji, dodajući da su se mnoge bivše strukture samo prilagodile novim okolnostima i nastavile djelovati unutar demokratskog sustava.

Posebno je odbacio argument da se društvo treba baviti budućnošću umjesto prošlošću. Prema njegovim riječima, bez razjašnjavanja događaja iz prošlosti nije moguće razumjeti ni sadašnje političke odnose.

Kao primjer drukčijeg pristupa naveo je Njemačku nakon pada Berlinskog zida. Tvrdi da je tamo vrlo brzo provedena reorganizacija bivših istočnonjemačkih struktura, uključujući vojsku i sigurnosne službe, te uklanjanje kadrova povezanih s prethodnim režimom.

Dodao je kako Hrvatska i Slovenija spadaju među rijetke postkomunističke države koje nisu provele sustavnu lustraciju.

Financiranje udruga i medija pod povećalom

Glasnović je kritizirao i raspodjelu javnog novca. U razgovoru je naveo da država financira dio manjinskih medija, nevladinih organizacija i udruga za koje tvrdi da su povezane s bivšim političkim strukturama.

Prema njegovim riječima, dio tih sredstava koristi se za održavanje političkog utjecaja i stvaranje savezništava s vladajućim strukturama.

Smatra da bi kulturni i medijski projekti trebali opstajati prvenstveno vlastitim sredstvima, a ne novcem iz državnog proračuna.

Iskustva s Bliskog istoka i kritika Zapada

U završnom dijelu razgovora Glasnović je govorio o vlastitim iskustvima iz zemalja Bliskog istoka, među kojima su Sirija, Iran, Libanon i Irak.

Ispričao je da je u Iraku razgovarao s pripadnicima kaldejskih kršćanskih zajednica te ustvrdio da su u određenim razdobljima mogli živjeti bez većih pritisaka režima, za razliku od slike koja se često prikazuje u zapadnim medijima.

Govoreći o Libanonu, rekao je da je razgovarao s predstavnicima tamošnjeg klera i upoznao složene odnose između političkih i vjerskih skupina, uključujući Hezbolah.

Kritizirao je, kako kaže, selektivno korištenje pojma terorizma.

“Pojmovi terorizma često se koriste selektivno i politički uvjetovano, bez šireg povijesnog konteksta”, poručio je.

U širem kontekstu međunarodnih sukoba spomenuo je i povijesne primjere poput stradanja Armenaca u Osmanskom Carstvu, bombardiranja tijekom Korejskog rata, Vijetnamskog rata i uporabe kemijskog oružja. Time je želio pokazati da su velike zločine kroz povijest činile različite strane, dok su se njihova tumačenja često razlikovala ovisno o političkom narativu.