ODBIO NJEMAČKU I AMERIKU: Ostao na djedovini i danas proizvodi 150.000 sadnica bez ijedne potpore

Dok mnogi odlaze u inozemstvo, Ranko Kordić iz Tihaljine donio je drugačiju odluku. Odbio je ponude iz Njemačke i Amerike te ostao na svom imanju gdje danas proizvodi oko 150.000 sadnica godišnje, i to bez poticaja. Njegovu priču snimio je Mario Brkić u novoj reportaži za “Glas Hercegovine“.

Siguran posao zamijenio povratkom na zemlju

Odluka koja je mnogima neobična, za Ranka Kordića bila je jasna. Napustio je siguran posao u tvrtki i vratio se u rodnu Tihaljinu kako bi se u potpunosti posvetio poljoprivredi. Danas proizvodi veliku količinu sadnica povrća, a njegov rad temelji se na obiteljskoj tradiciji.

Iako je imao mogućnosti otići u inozemstvo, posebno zbog znanja iz bravarije i zavarivanja, Kordić ističe da nikada nije ozbiljno razmišljao o odlasku. Presudila je vezanost uz rodni kraj i želja da nastavi posao koji traje desetljećima.

Obiteljska tradicija duga više od 40 godina

Poljoprivreda u obitelji Kordić nije novost. Posao su započeli njegov djed i baka, a kasnije su ga nastavili roditelji. Danas je Ranko glavni nositelj proizvodnje, ali u rad su uključeni svi članovi obitelji.

Uz njega rade supruga, koju je, kako navodi, uspio dovesti iz grada u selo, ali i otac, majka, braća, sestre te šura. Ovakav način rada omogućuje održavanje velikog opsega proizvodnje kroz cijelu sezonu.

Najveći izazov, kako ističe, nije fizički rad nego nepovjerenje okoline. Mnogi teško vjeruju da mlada osoba može postići takve rezultate samostalno.

Radni dan traje od jutra do ponoći

Sezona za Kordića počinje rano i završava kasno. Njegov radni dan često započinje već u pet sati ujutro, kako bi se biljke zalile prije visokih temperatura.

Tijekom dana slijedi niz obaveza vezanih uz uzgoj, održavanje i pripremu sadnica, a posao se nerijetko nastavlja do kasnih večernjih sati. U jeku sezone rad traje i do ponoći.

Takav tempo zahtijeva veliku posvećenost, ali omogućuje održavanje visoke razine proizvodnje.

Širok izbor sadnica bez državne pomoći

U plastenicima koje vodi Kordić nalazi se velik broj različitih kultura. Među njima su 13 vrsta rajčice, zatim paprika, krastavci i tikvice.

Uz standardne kulture, uzgajaju se i manje uobičajene biljke poput mini lubenica, bamije i batata, čime se ponuda dodatno proširuje.

Unatoč velikoj proizvodnji i registriranom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, Kordić navodi kako nije osjetio značajnu potporu države ili lokalnih vlasti. Razlog vidi u skromnim subvencijama i nedostatku vremena za administrativne postupke.

Planira otvoriti obrt za proizvodnju sadnica kako bi formalizirao radni staž i pokušao ostvariti bolju suradnju s institucijama.

Prodaja na tržnicama i naglasak na kvaliteti

Sadnice koje proizvodi prodaje izravno kupcima, na kućnom pragu, ali i na tržnicama u Tomislavgradu, Posušju i Livnu. Time osigurava stalnu prisutnost na tržištu.

Ističe da se domaća proizvodnja ne može usporediti s uvoznom, posebno kada je riječ o sadnicama iz hidropone. Njegov način uzgoja omogućuje biljkama da se lakše prilagode vanjskim uvjetima.

Sadnice se noću ne drže pod najlonom, što im pomaže u kasnijem razvoju nakon presađivanja. Upravo takav pristup, prema njegovim riječima, daje prednost domaćem proizvodu.

Sve više povrataka u rodni kraj

Kordić primjećuje i promjene u svojoj okolini. Kao otac dvoje djece, ističe da se u Tihaljini sve više ljudi vraća, iako broj stanovnika još uvijek ne prelazi tisuću.

Pozitivan znak vidi u povećanju broja djece u školama. Smatra da bi povratak mladih i veći broj poljoprivrednika mogao doprinijeti jačanju zajednice i boljem položaju na tržištu.

Mladima poručuje da ostanu na svojoj zemlji i ulažu trud u rad, jer se, kako navodi, od poljoprivrede može živjeti.