Prešla je više od 10.000 kilometara zbog Livna: Unuka iseljenika prvi put stigla u grad svoga djeda

Marija Cecilija Fernandez Šarić odrasla je u Argentini slušajući o Livnu, gradu u kojem je rođen njezin djed, ali ga nikada nije vidjela. Kratko skretanje s turneje klape Valovi pretvorilo se u susret s obiteljskim korijenima koji su desetljećima živjeli samo u pričama, dokumentima i sjećanju.

Put argentinske klape Valovi kroz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu imao je unaprijed određene koncertne postaje, no Livno nije bilo među mjestima na kojima su trebale nastupiti. U grad su stigle zbog osobne želje Marije Cecilije Fernandez Šarić, članice klape koja je rođena i odrasla u Argentini, ali čija obiteljska priča počinje upravo u Livnu.

Na putu iz Hrvatske prema Vitezu članice klape, zajedno s predstavnicama Hrvatske matice iseljenika, napravile su kratko skretanje. Mariji nije bio potreban koncert ni službeni program. Željela je barem jednom vidjeti mjesto iz kojeg je potekao njezin djed.

„Za nas je doći u Livno ispunjeni san, jer sada znamo odakle smo“, kazala je u razgovoru za Radio Livno.

Za nju taj dolazak nije značio povratak u kuću koju poznaje niti susret s rodbinom koju je ranije upoznala. Obitelj više nema dovoljno podataka da bi lako pronašla djedovu kuću. Ostalo je tek nekoliko dokumenata, obiteljska sjećanja i ime grada koje se desetljećima spominjalo na drugom kontinentu.

Djed iz Livna, baka iz okolice Mrkonjić Grada

Obiteljska povijest Marije Cecilije Fernandez Šarić vezana je uz razdoblje Drugoga svjetskog rata. Njezin djed rođen je u Livnu, a baka u okolici Mrkonjić Grada. Kao izbjeglice susreli su se u logoru, ondje su se upoznali i vjenčali te dobili dvoje djece, sina Petra i Marijinu majku Anu.

Otac je preminuo još u logoru. Obitelj je potom život nastavila u Argentini, a Marijina majka svoga oca nikada nije upoznala. Livno je zato u obitelji ostalo prisutno bez konkretnog mjesta kojemu bi se mogli vratiti. Nije bilo adrese, sačuvane kuće koju bi mogli prepoznati ni rođaka koji bi im mogao pokazati gdje je njezin djed živio.

Kada su se približavali gradu, Marija nije znala ni koliko je Livno veliko. Promatrala je sela, zatim prve kuće i gradske ulice, pokušavajući zamisliti gdje je nekada mogao biti dom njezina djeda.

„Gledali smo kuće i govorili – možda je ova bila djedova. Nemamo pojma“, ispričala je.

Od obiteljskih dokumenata, prema njezinim riječima, sačuvan je smrtni list, ali nema dovoljno podataka da bi se tijekom nekoliko sati mogla rekonstruirati cijela obiteljska priča ili pronaći točna lokacija kuće. Za ozbiljniju potragu trebalo bi ostati nekoliko dana, a vremena na ovom putovanju nije bilo.

Zato je prvi dolazak ostao kratak. Umjesto potrage po arhivima i adresama, dobila je priliku proći gradom o kojem je slušala cijeloga života.

„Samo da prođemo kroz Livno, za nas je ispunjeni san“, kazala je Marija za Radio Livno.

Klapa iz Buenos Airesa čuva pjesme svojih predaka

S Marijom su u Livno stigle Silvija Detelić i Jelena Nadinić, članice klape Valovi iz Buenos Airesa, te Snježana Radoš iz Hrvatske matice iseljenika. Nadinić je ujedno potpredsjednica Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Na tu je dužnost izabrana u svibnju 2026. kao predstavnica prekomorskog iseljeništva.

Valovi nisu nova pojava u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. Ženska klapa osnovana je u Buenos Airesu 2002. godine, a najveći dio njezina repertoara čine obrade hrvatskih i dalmatinskih napjeva. Članice su uglavnom potomci hrvatskih iseljenika, među njima pripadnice druge i treće generacije rođene i odrasle u Argentini.

Klapa je 2011. objavila nosač zvuka „Valovi uživo“, a 2015. studijski album „Dobre djevojke“. Prema podacima Festivala dalmatinskih klapa Omiš, članice su godinama aktivne u hrvatskoj zajednici u Argentini, a repertoar izvode i na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku.

Njihov put prema klapskom pjevanju nije počeo klasično. U početku su izvodile popularnu glazbu uz instrumentalnu pratnju. Na jednom nastupu ostale su bez mikrofona, ali su nastavile pjevati. Nakon toga pojavila se ideja da takav način pjevanja zadrže i razvijaju.

S vremenom su hrvatske pjesme postale njihov prepoznatljiv glazbeni izraz. Iako su rođene i odrasle tisućama kilometara od Hrvatske, kroz pjesmu su nastavile održavati vezu s jezikom i kulturom svojih obitelji.

Ta veza nije uvijek jednostavna. Članice ponekad ne razumiju pojedine stare riječi koje pjevaju pa moraju tražiti njihovo značenje ili prijevod. Ipak, emocionalni sadržaj pjesama ne predstavlja prepreku.

Jelena Nadinić opisala je koliko snažno pojedine pjesme djeluju na članice klape.

„Ima puno pjesama koje ne možemo pjevati jer se rasplačemo“, kazala je.

Valovi su tijekom godina nastupale i izvan Argentine, pred hrvatskim zajednicama u Sjedinjenim Američkim Državama, Čileu i drugim sredinama u kojima žive hrvatski iseljenici i njihovi potomci. Njihov rad dobio je i službeno priznanje. Godine 2018. nagrađene su Poveljom Republike Hrvatske, a nastupale su i na ranijim susretima hrvatskih klapa izvan domovine.

Hrvatski se čuva kroz pjesmu, udruge i obiteljske priče

U Buenos Airesu Valovi djeluju pri udruzi Jadran, unutar koje se njeguju različiti sadržaji povezani s hrvatskom kulturom. Tu su folklor, glazba i aktivnosti hrvatske zajednice, a slične udruge djeluju i u drugim dijelovima Argentine.

Hrvatske zajednice aktivne su u Mendozi, Córdobi, Rosariju, Chacu i Comodoro Rivadaviji, uz različite kulturne programe, okupljanja i aktivnosti. U njima se čuvaju hrvatska kuhinja, folklor, glazba i jezik. Postoje i programi učenja hrvatskog jezika, što je posebno važno među generacijama koje su rođene daleko od zemlje svojih predaka.

Prvi digitalni popis Hrvata i njihovih potomaka u Argentini pokazao je da je jedan od najvećih valova hrvatskog doseljavanja u tu zemlju bio između 1919. i 1945. godine. Jelena Nadinić bila je među osobama koje su vodile taj projekt, čiji je cilj bio bolje evidentirati hrvatsku zajednicu i potomke iseljenika u Argentini.

U obiteljima poput Marijine hrvatski identitet sačuvao se i bez svakodnevnog života u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini. U govoru članica Valova čuje se španjolski naglasak, pojedine riječi i oblici nisu uvijek gramatički savršeni, a neke izraze traže dok govore. Govor se mijenjao pod utjecajem španjolskog, pojedine riječi s vremenom su se gubile, a nove generacije hrvatski koriste različito. Ipak, dio jezika prešao je Atlantski ocean i ostao prisutan dvije ili tri generacije poslije odlaska njihovih predaka.

Članice Valova opisuju slična iskustva i u drugim iseljeničkim zajednicama. Netko sačuva jezik, netko pjesme, netko obiteljske recepte, narodnu nošnju ili prezime. Razina poznavanja hrvatskog razlikuje se od obitelji do obitelji, ali kulturna veza ostaje važan dio njihova života.

Marija tu vezu prepoznaje i u vlastitom domu. Kada igra hrvatska nogometna reprezentacija, njezina obitelj navija za Hrvatsku. Kada igra Argentina, navijaju za zemlju u kojoj su rođeni i u kojoj žive. Kada se dvije reprezentacije susretnu, članovi obitelji kroz smijeh priznaju da izbor postaje kompliciraniji.

Marija u Argentini sa suprugom vodi vlastitu tvrtku i imaju troje djece. Ondje je odrasla i izgradila život, u zemlji čije političke i gospodarske krize njezina generacija poznaje od djetinjstva. Govoreći o svojoj obitelji, istaknula je da dobro žive, ali i da su odrasli sa sviješću o tome da su njihovi roditelji i djedovi u Argentinu stigli kao izbjeglice, gotovo bez ičega.

Turneja je Livno dobila kao neplaniranu postaju

Valovi su u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu stigle u sklopu programa Hrvatske matice iseljenika. U Splitu su sudjelovale na 4. Susretu klapa Hrvata izvan Republike Hrvatske, održanom 28. rujna 2026. u Hrvatskom narodnom kazalištu. Na susretu su sudjelovale klape iz Argentine, Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Njemačke i Srbije, uz gostujuće klape iz Hrvatske.

U Splitu je tih dana predstavljena i zbirka „Čuvarice niti“, a Jelena Nadinić sudjelovala je kao njezina glavna urednica i članica Valova. Klapa je na predstavljanju izvela dvije pjesme, „U zemlju latinsku“ i „Diva Grabovčeva“.

Nakon susreta uslijedila je kraća turneja. Valovi su nastupile u Dugopolju i Bolu, a put ih je vodio dalje prema Vitezu, Posušju i Mostaru. Između tih službenih postaja u rasporedu se otvorila mogućnost za odlazak u Livno.

Snježana Radoš iz Hrvatske matice iseljenika objasnila je da je cilj tog dolaska bio omogućiti članicama čiji obiteljski korijeni vode iz ovoga kraja da prvi put vide mjesto iz kojeg su potekle njihove obitelji.

Za Mariju je upravo to bio glavni razlog dolaska. Grad je do tada poznavala samo kao ime iz obiteljske povijesti. Njezina je obitelj nakon rata novi život izgradila u Argentini, a konkretni tragovi djedova života u Livnu s vremenom su postali vrlo oskudni.

Ovoga puta nije pronađena kuća ni točna adresa. Nije bilo ni dovoljno vremena za arhivsko istraživanje. Ostao je prvi susret s gradom i mogućnost da se pri nekom budućem dolasku potraga nastavi.

Nakon prvog dolaska već govori o povratku

Na kraju razgovora članice Valova govorile su o mjestima na kojima bi još željele nastupiti. Među željama je spomenut New York, ali se otvorila i mogućnost ponovnog dolaska u Livno.

Marija je rekla da bi se vratila. Nakon što je grad koji je desetljećima postojao u obiteljskim pričama vidjela vlastitim očima, željela bi ponovno doći i ostati dulje. Više vremena omogućilo bi joj da pokuša pronaći dodatne podatke o djedu, kući ili dijelu grada u kojem je živio.

Ostale članice klape našalile su se da je možda dobro što tijekom ovoga posjeta nije morala nastupati.

„Sad je previše emotivna da bi pjevala“, kazale su.

Mogućnost da Valovi jednoga dana nastupe i u Livnu ostala je otvorena. Klapa koja već više od dva desetljeća hrvatske pjesme izvodi u Buenos Airesu i među hrvatskim zajednicama izvan Argentine zasad je Livno posjetila bez koncerta.

Za Mariju bi novi dolazak imao i praktičan cilj. Obitelj raspolaže s premalo podataka za brzu potragu, pa bi dulji boravak bio potreban kako bi se pokušalo pronaći više tragova o djedu koji je rođen u Livnu.

Prvi posjet završio je bez odgovora o tome gdje je bila njegova kuća. No grad koji je dotad poznavala samo iz obiteljske priče sada je vidjela, a članice Valova nastavile su turneju prema sljedećim postajama u Bosni i Hercegovini.