Dokumenti otkrivaju: Vladi predložena koncesijska naknada od 3 posto, Vukadin promjenio na 2 posto

Neslužbeno doznajemo da je smanjenje išlo na inicijativu premijera Ivana Vukadina.

Od kako smo dobili na uvid ugovor o koncesiji, materijali iz Vlade HBŽ samo pristužu sa svih strana. Spašavanje fotelja ili raskol? Jedno je očito, panika među vladajućima uzima maha, podaci cure kao iz slavine.

Novi dokumenti vezani uz donošenje nove Uredbe o utvrđivanju koncesijske naknade u Hercegbosanskoj županiji otvaraju ozbiljna pitanja o načinu na koji Vlada upravlja javnim resursima i odnosu prema investitorima.

U prijedlogu Uredbe minimalna koncesijska naknada iznosila je 3 posto ostvarenog godišnjeg prihoda. U konačnom tekstu koji je Vlada Hercegbosanske županije usvojila 8. travnja 2026. ta je stopa smanjena na 2 posto.

Prema neslužbenim informacijama kojima raspolažemo, do smanjenja je došlo na inicijativu predsjednika Vlade Hercegbosanske županije Ivana Vukadina. Dokumentacija koja je pristigla u našu redakciju nedvojbeno potvrđuje da je prijedlog sadržavao 3 posto, dok je Vlada na kraju usvojila 2 posto.

Tri verzije, u svima 3 posto

U sve tri verzije Prijedloga Uredbe o utvđivanju koncesijske naknade iz travnja ove godine članak 5., koji uređuje stalnu naknadu za korištenje predmeta koncesije, sadrži istu odredbu.

Osnovica za obračun je ukupni prihod ostvaren obavljanjem koncesijske djelatnosti, dok stavak 3. određuje: “Minimalna naknada iz stavka (1) ovog članka iznosi 3% od ostvarenog godišnjeg prihoda, osim ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.” Maksimalna naknada određena je na 10 posto.

Obrazloženje posebno brani 3 posto

Uz prijedlog Uredbe nalazi se i obrazloženje koje pokazuje da je minimalna stopa od 3 posto bila svjesno ugrađena u predloženi model koncesijskih naknada.

Za članak 5. navodi se kako se naknada definira kao postotak ostvarenog prihoda kako bi se osigurala proporcionalnost stvarnim ekonomskim rezultatima i stabilan prihod javnom sektoru.

U obrazloženju se potom izričito govori o minimalnoj granici od 3 posto i maksimalnoj od 10 posto.

Još je zanimljivije obrazloženje razloga zbog kojih se Uredba uopće donosi. Među njima su navedeni zaštita javnog interesa kroz pravedno vrednovanje korištenja javnih dobara i prirodnih resursa, sprječavanje arbitrarnih i neujednačenih praksi te povećanje prihoda proračuna Županije i jedinica lokalne samouprave, uz istodobno očuvanje investicijske atraktivnosti.

Drugim riječima, predložena stopa od minimalno 3 posto bila je dio modela koji je u obrazloženju povezan sa zaštitom javnog interesa i prihodima javnog sektora.

A onda je 3 posto postalo 2 posto

Vlada Hercegbosanske županije 8. travnja 2026. održala je 54. sjednicu na kojoj je usvojen paket uredbi za provedbu novog Zakona o koncesijama. Među njima je i Uredba o utvrđivanju koncesijske naknade. O održavanju sjednice i donošenju uredbi izvijestili su i lokalni mediji.

Konačna Uredba objavljena je u “Narodnim novinama Hercegbosanske županije” broj 6 od 4. svibnja 2026. U službenom glasilu navedeno je da je Vlada Uredbu donijela na sjednici održanoj 8. travnja 2026. godine.

U konačnoj verziji članak 5. više ne sadrži 3 posto nego 2 posto. Nestala je trećina prihoda.

Minimalna naknada iznosi 2 posto ostvarenog godišnjeg prihoda.

Dakle, između prijedloga i konačne odluke Vlade minimalna stopa smanjena je s 3 na 2 posto, odnosno za jednu trećinu u odnosu na prvotno predloženu stopu.

Prijedlog je bio 3 posto.
Obrazloženje prijedloga govori o 3 posto.
Tri verzije prijedloga koje smo dobili na uvid sadrže 3 posto.
Konačni dokument kaže 2 posto.

Tko je promijenio ključnu brojku?

Negdje između pripremljenog prijedloga i konačne odluke Vlade netko je promijenio ključnu brojku.

Prema našim neslužbenim informacijama, izmjena je napravljena na inicijativu premijera Ivana Vukadina. Stoga postavljano nekoliko vrlo konkretnih pitanja za Vladu Hercegbosanske županije.

Tko je predložio izmjenu članka 5. i smanjenje minimalne naknade s 3 na 2 posto? Tko je i kako glasao? Na temelju koje ekonomske ili financijske analize? Je li o promjeni raspravljano na sjednici Vlade? Postoji li pisano obrazloženje izmjene i kakav je procijenjeni financijski učinak smanjenja naknade na prihode Županije i lokalnih zajednica?

Jedan postotni bod nije mala razlika

Razlika između 3 i 2 posto možda na prvi pogled ne izgleda velika. Kod projekata koji ostvaruju višemilijunske prihode i koncesija koje mogu trajati desetljećima riječ je o potpuno drukčijoj računici.

Primjerice, kod prosječnog projekta koji ostvaruje 50 milijuna KM godišnjeg prihoda, naknada od 3 posto iznosila bi 1.500.000 KM godišnje.

Kod stope od 2 posto iznosila bi 1.000.000.KM.

Razlika je 500.000 KM svake godine. Ako bi takav prihod ostao isti tijekom 30 godina, razlika bi iznosila 15 milijuna KM.

Upravo zato odgovor na pitanje zašto je stopa promijenjena nije nevažan tehnički detalj.

Vlada govorila o transparentnosti

Posebno je zanimljiv kontekst u kojem su novi Zakon o koncesijama i prateće uredbe doneseni. Prilikom predstavljanja novog koncesijskog okvira Vlada ga je javnosti predstavljala kroz transparentnost, pravnu sigurnost, zaštitu okoliša i uravnotežen razvoj. Takvo obrazloženje objavljeno je i tijekom procedure donošenja novog Zakona o koncesijama.

Upravo zato bi transparentnost trebala vrijediti i za pitanje koncesijske naknade. Ako je Vlada procijenila da bi 3 posto bilo previsoko i negativno utjecalo na ulaganja, javnosti treba pokazati analizu na temelju koje je došla do tog zaključka.

Ako je Ministarstvo gospodarstva promijenilo vlastiti prijedlog, treba objasniti zbog čega. Ako je izmjena zatražena na samoj Vladi, javnost ima pravo znati tko ju je predložio i kojim argumentima. U protivnom ostaje zaključak pogodovanja investitorima.

Pogodovanje ili ekonomski opravdana odluka?

U županiji u kojoj se vode velike rasprave upravo o korištenju prirodnih resursa, vjetroelektranama, rudnicima i koristima koje od takvih projekata imaju lokalne zajednice, to je pitanje koje zaslužuje vrlo jasan odgovor.

Dokumenti zasad daju jednu nepobitnu činjenicu: predloženo je 3 posto, a Vlada je usvojila 2 posto. Legalno je pitanje tko je promijenio prijedlog, zašto je to učinjeno i koliko će ta odluka tijekom trajanja budućih koncesija vrijediti investitorima, a koliko koštati Županiju i lokalne zajednice.