Čeka li BiH teška jesen: Hoće li biti dovoljno hrane?

Ogromni gubici na usjevima kukuruza ove godine otvaraju pitanje što će se dogoditi s cijenama stočne hrane, mesa, mlijeka, jaja i drugih proizvoda već tijekom jeseni. Ekonomski stručnjak Igor Gavran za Faktor upozorava da bi posljedice slabije domaće proizvodnje mogle biti mnogo šire od samog rasta cijena, uključujući daljnje jačanje uvoza i dugoročno slabljenje domaće poljoprivrede.

‘Cijene u BiH su već nerealno visoke i daleko iznad razine koju opravdavaju stvarni troškovi, pa postoji prostor da se veći troškovi “uklope” u trenutne pretjerano visoke profitne marže i da cijene ne rastu dalje. Ako se šteta i nedostatak opskrbe i dalje odražavaju na cijenama, onda će porast cijena biti najveći kod onih usjeva gdje je šteta najveća’, kaže Gavran.

Kukuruz je u središtu problema

Ovogodišnja suša snažno je pogodila poljoprivredu u Bosni i Hercegovini, a smanjeni prinosi mogli bi se osjetiti u trgovinama već najesen. I dalje je prerano govoriti o konkretnim postocima mogućeg poskupljenja, no upravo se manjak domaće proizvodnje nameće kao jedan od ključnih problema.

Dodatni podaci s terena potvrđuju razmjere štete. Poljoprivrednici i stručnjaci sredinom kolovoza procjenjivali su da bi prinos kukuruza u pojedinim područjima mogao biti manji između 80 i 90 posto, dok je dio proizvođača tražio proglašenje stanja elementarne nepogode. Hidrometeorološki podaci također su upozoravali da dugotrajna suša i toplinski val stvaraju toplinski stres biljkama i ubrzavaju dozrijevanje kukuruza i soje.

Gavran za Faktor  naglašava da je teško unaprijed odrediti kako će se takva šteta pretočiti u maloprodajne cijene.

– Nažalost, veliki dio hrane uvozimo, a nisu sve zemlje podjednako stradale od suše. Iako je bilo štete diljem Europe, mnoge imaju puno bolje sustave navodnjavanja i zaštite, a njihove vlade im pomažu i nadoknađuju štetu. S druge strane, cijene u BiH su već nerealno visoke i daleko iznad razine koju opravdavaju stvarni troškovi, pa postoji prostor da se veći troškovi “uklope” u trenutne pretjerano visoke profitne marže i da cijene ne rastu dalje. Ako se šteta i nedostatak opskrbe i dalje odražavaju na cijenama, onda će porast cijena biti najveći kod onih usjeva gdje je šteta najveća i kod nas i u zemljama iz kojih uvozimo – kaže Gavran.

Procjenu mogućeg rasta cijena voća i povrća smatra nemogućom, ali i potencijalno kontraproduktivnom. Prema njegovu stajalištu, unaprijed izneseni postoci mogli bi trgovcima poslužiti kao opravdanje za poskupljenja, dok vlasti istodobno ne poduzimaju dovoljno za sanaciju ili nadoknadu štete.

– Čak i ako imate razlog za povećanje cijene za 100 posto, kome ćete prodati robu po toj cijeni? Veliki broj građana odavno se odrekao zdravije i skuplje hrane, pa bi eventualno drastično povećanje cijena vjerojatno proširilo broj takvih prehrambenih ograničenja. Kukuruz je među najteže pogođenim usjevima, a u nekim područjima gubici prinosa procjenjuju se na 80 do 90 posto – ističe naš sugovornik.

Stočna hrana može povući cijeli lanac

Najveći učinak gubitaka na kukuruzu mogao bi se pojaviti kroz stočnu hranu. Kukuruz je važan dio hranidbe životinja, pa njegovo poskupljenje ili nedostatak povećava troškove proizvođačima mlijeka, mesa, jaja i prerađevina.

– Ako se potvrde tako drastične procjene štete, kukuruz bi mogao biti jedan od najvećih problema za brojne druge poljoprivredne grane, prvenstveno u segmentu stočne hrane. Ne radi se samo o porastu cijena, već i o gubitku dijela domaćeg proizvodnog lanca, jer potpuno domaći proizvod životinjskog podrijetla “od polja do stola”, tj. mlijeko i mliječni proizvodi, meso i mesne prerađevine, jaja i proizvodi od jaja, takav je samo ako je prehrana životinja, koja se za većinu njih barem djelomično temelji na kukuruzu, također domaćeg podrijetla – kaže sugovornik.

Uz cijene, otvara se i pitanje kvalitete hranidbe životinja. Ako proizvođači zbog većih troškova prijeđu na jeftiniju i manje kvalitetnu hranu, prirodni kukuruz može se zamjenjivati koncentratima i drugim vrstama hrane, što može utjecati na zdravlje životinja i kvalitetu završnih proizvoda.

Povećanje cijene stočne hrane zato se može preliti na meso, mlijeko, sir i druge mliječne proizvode, ali Gavran upozorava i na drukčiji scenarij. Maloprodajne cijene možda ne bi morale odmah snažno porasti, dok bi najveći teret mogli podnijeti sami domaći proizvođači.

– Sigurno je da bi porast cijene profesionalne hrane mogao utjecati i na cijene gore navedenih proizvoda. Međutim, iako su građani prvenstveno zabrinuti zbog cijena, može se dogoditi da cijene u trgovinama ne porastu značajno, ali da domaći proizvođači pretrpe takvu štetu i gubitke da dugoročno imamo pad domaće proizvodnje, još veću dominaciju uvoza i rast cijena, što bi onda bio rezultat ne povećanja troškova, već nestanka domaće konkurencije – dodaje Gavran.

Piletina pod posebnim povećalom

Posebno se izdvaja proizvodnja piletine, u kojoj se koriste i kukuruz i soja. Za razliku od nekih drugih kategorija hrane, uvoz piletine nije dominantan, zbog čega domaći troškovi proizvodnje imaju snažan utjecaj na formiranje cijena.

– Piletina je kategorija u kojoj uvoz nije dominantan, pa cijene prvenstveno određuju domaći čimbenici i stoga porast cijene domaće hrane za perad svakako znači veće troškove proizvodnje. Međutim, vodeće tvrtke u ovom području godinama ostvaruju ogromne profite i očito je da su im trenutne cijene previsoke. Stoga ne vidim opravdanje za povećanje cijena, ali svakako imaju prostora da u svoje izračune “ugrade” privremena povećanja troškova smanjenjem profita i zadržavanjem cijena barem na istoj razini ili čak njihovim smanjenjem – ističe Gavran za Faktor 

Širi problem za tržište mogao bi nastati ako domaćih proizvoda bude manje. Manji prinosi znače manju domaću ponudu, a razlika bi se, ako potražnja ostane približno ista, mogla nadoknađivati većim uvozom.

– Potražnja će ovisiti i o cijenama, jer ako se one povećaju iznad mogućnosti kupaca, potražnja će pasti, pa će odgovor na ovo pitanje biti drugačiji. Ali ako cijene drastično ne porastu, a potražnja ostane približno ista, onda ćemo vjerojatno povećati uvoz barem za iznos pada domaćih prinosa. Ako cijene rastu, onda su moguće različite kombinacije i omjeri uvoza i domaće ponude. Nije sve u tim cijenama. Ako u međuvremenu porastu i druge cijene proizvoda i usluga koje nemaju veze sa sušom, to opet može utjecati na potražnju za njima, jer kupac ima jedan proračun za sve i ako plati više za, recimo, struju ili plin, moći će platiti manje za, recimo, povrće ili meso – kaže Gavran.

Pritisak na kućne proračune već je velik. Sindikalna potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u Federaciji BiH u lipnju 2026. iznosila je 3.290,07 KM. Prosječna plaća korištena u tom izračunu iznosila je 1.706 KM, a minimalna 1.027 KM. Na prehranu je otpadalo 49,02 posto vrijednosti košarice.

Gavran očekuje nastavak rasta vrijednosti potrošačke košarice barem do završetka godine.

– Čak i bez učinaka suše imamo kontinuirani porast vrijednosti potrošačke košarice i bojim se da je sigurno da će se to nastaviti barem do kraja godine. A onda će ovisiti i o tome kakve se vlade formiraju i imaju li ozbiljnu ekonomsku politiku ili ne. Sadašnje vlade je nemaju – ističe Gavran.

Dugoročni rizik je pad domaće proizvodnje

Problem ne završava jednom lošom sezonom. Ako bi se suše, mrazevi, poplave, požari ili druge vremenske nepogode ponavljale, posljedice bi mogle postati dugoročne, posebno za proizvođače koji više ne bi mogli podnositi gubitke.

– Naravno, ponovljene vremenske nepogode, bilo da se radi o sušama, mrazevima, poplavama, požarima ili drugima, mogu kontinuirano utjecati na cijene, ali bojim se da bi ponavljanje moglo dovesti do gašenja domaće proizvodnje ili njezina svođenja na minimum, a tada bi veći problem od cijena bio gubitak samoodrživosti i osiguravanja dovoljno hrane za narod. Koliko možemo očekivati ​​da će trgovci i proizvođači povećane troškove prenijeti na potrošače, a koliko će pokušati sami apsorbirati? Trgovci neće pokušati ništa apsorbirati, jer to do sada nisu učinili, već će nastaviti podizati cijene dok ne osvijeste sebe, odnosno dok ih vlasti ne zaustave svojim mjerama ili dok ne dosegnu takvu razinu cijena da potražnja drastično padne zbog nemogućnosti kupaca da ih podnose. Međutim, proizvođači to često moraju činiti jer ih trgovci ucjenjuju i scenarij u kojem najveće žrtve nisu kupci, već sami proizvođači vrlo je moguć. Trgovci nikada nisu žrtve, baš kao ni bankari. Uvijek maksimiziraju svoju dobit ako ih netko u tome ne spriječi – kaže Gavran.

Gavran smatra da postoji i ozbiljna mogućnost da se suša koristi kao izgovor za povećanje cijena iznad stvarnog rasta troškova. Takvo ponašanje povezuje s ranijim obrazloženjima poskupljenja, uključujući rat u Ukrajini i rast cijena građevinskog materijala.

– Nažalost, ovo je praktički siguran scenarij. Tradicionalno su se svi mogući razlozi koristili kao izgovori za povećanje cijena. Od rata u Ukrajini nadalje. Imali smo čak i bestidne izjave trgovaca nekretninama da im cijene rastu zbog rasta cijena građevinskog materijala, a svakome “s imalo mozga” jasno je da cijene nekretnina nemaju apsolutno nikakve veze s troškovima, već ih pokreću samo dva faktora. To su neograničena pohlepa i ograničena ponuda. Opet, to je na vlastima, koje mogu spriječiti neopravdana povećanja cijena ako to žele – kaže Gavran.

Traži pomoć poljoprivrednicima i kontrolu cijena

Među mjerama koje bi vlasti trebale poduzeti Gavran navodi nadoknadu štete i pomoć poljoprivrednicima, uz kontrolu cijena i sankcije za neopravdana poskupljenja. Kao jedan od instrumenata spominje i robne rezerve, koje bi mogle služiti za otkup domaće proizvodnje i njezin povoljniji plasman na tržište.

– Naknada štete i pomoć poljoprivrednicima svakako bi trebala biti obvezna mjera, kako bismo osigurali sigurnost vlastite opskrbe hranom. I mjere kontrole cijena i sankcije za zlouporabe i neopravdana povećanja cijena. U okviru tih mjera, robne rezerve mogu se koristiti i za kupnju domaće proizvodnje i plasiranje na tržište po povoljnijim cijenama – kaže Gavran.

Prema njegovoj procjeni, povećanja cijena bit će, ali ostaje pitanje u kojoj će mjeri ona biti opravdana stvarnim troškovima. Kao primjere navodi plin i taksi prijevoz te smatra da dio ranijih povećanja cijena nije morao biti u tolikoj mjeri prebačen na građane.

– Jer ne mislim da su neizbježna. Čak ni plin nije morao poskupjeti za građane jer je Energoinvest imao dovoljno prostora da apsorbira povećanje nabavne cijene, cijene taksija nisu morale poskupjeti u mjeri u kojoj jesu. Većina cijena nije na realnoj razini u odnosu na troškove. Ali građani i dalje sve to trpe jer je netko dopustio da se cijene formiraju na takav način – zaključuje ekonomski stručnjak Igor Gavran za Faktor