Što se događa ako 31 liječnik stvarno ode? Tri su mogća scenarija

Hercegbosanska županija ušla je u tjedan koji bi mogao presuditi funkcioniranju zdravstvene skrbi u Livnu. Trideset i jedan liječnik specijalist podnio je otkaz, a bez dogovora između Vlade HBŽ-a i liječnika posljedice bi se mogle preliti iz bolničkih hodnika ravno na pacijente.

Otkazi koji su otvorili najveću zdravstvenu krizu

Najveći pritisak trenutačno je na Županijskoj bolnici Livno i Domu zdravlja Livno, ustanovama iz kojih je otišao najteži signal nezadovoljstva. Otkaze je podnio 31 liječnik specijalist, što prema dostupnim navodima predstavlja oko 85 posto specijalista u bolnici i domu zdravlja.

Liječnici su takav potez povezali s višegodišnjim nezadovoljstvom materijalnim položajem, plaćama koje su, prema tvrdnjama sindikata, i do 45 posto niže nego u ostatku Federacije BiH te stalnim manjkom kadra. Zbog toga preostali liječnici, kako se navodi, rade daleko iznad zakonskih normi.

Vlada HBŽ-a i resorno ministarstvo odbacuju takve optužbe. Tvrde da su obveze iz kolektivnog ugovora potpisanog u srpnju 2024. godine ispoštovane, uključujući dogovoreni rast plaća. Predsjednik Vlade Ivan Vukadin potez liječnika nazvao je “klasični izborni ultimatum” i poručio da se u izbornoj 2026. godini neće pregovarati o plaćama.

U javnom prostoru dodatno se ističe i Vladina ponuda rasta plaća od tri posto, koju su liječnici ocijenili neprihvatljivom. U pozadini cijelog slučaja ostaje pitanje što će se dogoditi ako otkazni rok istekne, a dogovor ne bude postignut.

Najteži scenarij: bolnica bez ključnih specijalista

Ako svih 31 liječnik zaista napusti sustav, Livno bi se moglo suočiti s potpunim slomom ključnih bolničkih službi. Prema upozorenjima sindikata, bolnica bi ostala bez ijednog anesteziologa, ginekologa i internista. Od četiri neurologa ostala bi samo dva, dok bi potpuno nedostajali otorinolaringolozi, fizijatri, ortopedi i oftalmolozi.

Takav razvoj događaja odmah bi pogodio najosjetljivije dijelove sustava. Bez anesteziologa ne bi bilo moguće izvoditi kirurške zahvate, uključujući hitne operacije i carske rezove. To bi značilo i moguću obustavu rada rodilišta.

Hitna medicinska pomoć ostala bi prva linija obrane, ali s puno manjim mogućnostima za obradu težih slučajeva. Srčani i moždani udari, teške traume i druga hitna stanja tražili bi prijevoz prema Mostaru ili Splitu. U takvim slučajevima vrijeme transporta može biti presudno, osobito u razdoblju koje se u medicini često naziva zlatni sat.

Redovna skrb također bi pretrpjela snažan udar. Planirani pregledi, dijagnostičke pretrage i operacije mogli bi biti odgođeni na neodređeno vrijeme. Dio građana tada bi pomoć tražio u privatnim klinikama ili u drugim gradovima i državama, često o vlastitom trošku.

Vanjski liječnici kao skupa i privremena mjera

Drugi mogući smjer bio bi hitno angažiranje liječnika iz drugih sredina. Vlada HBŽ-a tada bi morala tražiti specijaliste iz drugih županija, iz Republike Srpske ili iz inozemstva, kako bi se održao barem minimalan rad bolnice.

U praksi bi to značilo oslanjanje na gostujuće liječnike iz SKB-a Mostar, bolnica u Republici Srpskoj ili privatnih poliklinika. Oni bi u Livno mogli dolaziti po ugovorima, vikendom ili nekoliko dana u tjednu. Druga mogućnost bio bi pokušaj privlačenja kadra iz šire regije, no taj model nosi velik rizik jer se i BiH, Hrvatska i Srbija već suočavaju s manjkom medicinskog osoblja.

Financijski teret takvog rješenja mogao bi biti znatno veći od redovnog povećanja plaća domaćim liječnicima. Liječnici koji dolaze sa strane u pravilu rade uz veće naknade, a uz honorare bi trebalo platiti smještaj i prijevoz. Time bi se novac koji nije izdvojen za domaći kadar mogao potrošiti na puno skuplje vanjske suradnike.

Problem bi ostao i u kontinuitetu liječenja. Pacijenti ne bi imali stalnog liječnika koji prati njihovo stanje, nego bi ovisili o rasporedu liječnika koji je taj tjedan u smjeni. Takav model može poslužiti samo kao kratkoročna vatrogasna mjera, ali teško može dugoročno stabilizirati županijski zdravstveni sustav.

Cijena za pacijente, Zavod i proračun

Ako bi lokalni kapaciteti pali ispod razine potrebne za redovan rad, troškovi bi se brzo širili izvan bolnice. Zavod za zdravstveno osiguranje HBŽ-a morao bi plaćati liječenje osiguranika u drugim centrima, uključujući SKB Mostar, bolnice u Sarajevu ili zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj.

To bi značilo skuplje liječenje izvan matične bolnice i veći broj sanitetskih prijevoza. Svakodnevni transport pacijenata prema drugim centrima dodatno bi opteretio proračun. Na kraju bi dio tereta mogli osjetiti i sami građani, osobito oni koji bi zbog čekanja morali tražiti bržu pomoć drugdje.

Sličan problem ne pogađa samo HBŽ. Zdravstveni sustav u BiH već se godinama suočava s odlaskom liječnika. Javno dostupni podaci govore da je Bosnu i Hercegovinu u posljednjih pet godina napustilo oko 1.200 liječnika, dok preostali kadar radi pod sve većim pritiskom.

Treći put vodi prema kompromisu

Najizgledniji rasplet, prema usporedbi s nedavnim iskustvom iz Zapadnohercegovačke županije, mogao bi biti dogovor u zadnji čas. Ondje su u veljači 2026. godine otkaze predala 53 liječnika, a kriza je zatvorena dogovorom o povećanju plaća za 30 posto kroz koeficijente i satnicu.

Taj dogovor bio je povezan i s reformskim paketom, koji je uključivao reorganizaciju službi i planove specijalizacija. Nakon postignutog sporazuma liječnici su povukli otkaze i nastavili raditi.

U HBŽ-u bi slično rješenje moglo značiti pronalazak novca u proračunu ili kroz rebalans. Vlast bi povećanje plaća mogla predstaviti kao dio šireg paketa za stabilizaciju zdravstva, a ne kao jednostrano popuštanje pod pritiskom. Takav pristup mogao bi poslužiti i za spašavanje obraza u izbornoj godini.

Povećanje plaća od 20 do 30 posto, kako bi se primanja približila prosjeku Federacije BiH, moglo bi županijski proračun stajati od nekoliko stotina tisuća do milijun maraka godišnje. To jest velik iznos, ali bi bio manji od troškova koje bi nosili kolaps sustava, plaćanje liječenja u drugim sredinama i angažiranje skupih vanjskih liječnika.

Prema navodima iz liječničkih krugova, prosječna plaća liječnika specijalista u Federaciji BiH kreće se oko 1.800 do 2.400 KM, dok u HBŽ-u liječnici tvrde da su im primanja znatno niža. Zbog toga se ova kriza ne vodi samo oko plaća, nego i oko opstanka kadra, dostupnosti pregleda i sigurnosti pacijenata u županiji.

Otkazni rok sada ostaje ključna vremenska granica. Ako dogovora ne bude, zdravstveni sustav u Livnu mogao bi se naći pred modelom rada koji bi se oslanjao na upućivanja, vanjske liječnike i skupo gašenje posljedica. Ako se dogovor postigne, HBŽ bi mogao izbjeći najteži udar na bolnicu, dom zdravlja i pacijente koji ovise o lokalnoj skrbi.