TIHA SMRT HEROJA: Nakon više od 30 godina u komi preminuo branitelj Sarajeva

Boris Rajković, simbol obrane Sarajeva, preminuo je nakon desetljeća borbe u komi, dok je njegova obitelj u tišini nosila teret brige i zaborava.

Preminuo nakon tri desetljeća borbe

Iz Udruge ratnih vojnih invalida paraplegičara Kantona Sarajevo potvrđena je vijest o smrti Borisa Rajkovića, kojeg su opisali kao jednog od heroja obrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine tijekom rata.

Rajković je teško ranjen 1994. godine, nakon čega je ostao u komi iz koje se nikada nije oporavio. Tijekom svih tih godina, njegova svakodnevica bila je obilježena potpunom ovisnošću o tuđoj pomoći.

Preminuo je u 52. godini života, a posljednji ispraćaj održava se danas u 13 sati na Gradskom groblju Bare u Sarajevu.

Obitelj koja nije odustala

Za Rajkovića su se godinama brinule majka Ivanka i sestra Mirjana, koje su preuzele svu odgovornost za njegovu skrb.

Posebno se ističe žrtva njegove sestre, koja je zbog brata bila prisiljena napustiti svoj posao kako bi mu pružala cjelodnevnu njegu. Takva odluka značila je i odricanje od vlastite profesionalne sigurnosti.

Kasnije je Mirjana pronašla način da formalizira svoj rad. Zaposlila se u Udruzi ratnih vojnih invalida paraplegičara Kantona Sarajevo kao njegovateljica. Time je, nakon dugog razdoblja bez ikakvih prava, napokon dobila mogućnost ostvarivanja radnog staža.

Institucije pomogle, ali skromno

Njezino zaposlenje omogućeno je kroz suradnju lokalnih institucija. Općina Centar Sarajevo financirala je plaću, dok je Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo pokrivalo doprinose i troškove toplog obroka.

Takva pomoć, iako važna, bila je ograničena. Obitelj je živjela skromno, oslanjajući se na podršku rijetkih pojedinaca i institucija.

Zaboravljen od mnogih

Iz Udruge su posebno naglasili odnos okoline prema Rajkoviću tijekom godina njegove bolesti.

“Svjesni smo da to nije mnogo, ali s obzirom na njezinu skromnost i skromnost cijele obitelji, oni su bili zahvalni svima koji su pomogli na bilo koji način. Često su isticali da je njima važnije da netko dođe i obiđe Bokija nego ikakav novac. No, i to se rijetko događalo. Prema njihovim tvrdnjama, rijetko koji Bokijev ratni suborac sjetio bi se da ga obiđe”, naveli su.

Ove riječi svjedoče o dugogodišnjoj izolaciji u kojoj je obitelj živjela, unatoč činjenici da je Rajković bio sudionik obrane grada.

Tiha borba završena bez pompe

Smrt Borisa Rajkovića označila je kraj više od tri desetljeća duge borbe, koju je njegova obitelj vodila daleko od očiju javnosti.

Njegov životni put ostaje obilježen ratnom ranom iz koje se nikada nije oporavio, ali i predanošću najbližih koji su ostali uz njega do posljednjeg dana.