KRVI I ČELIKA NA PRAGU DALMACIJE: Kako je Livno zaustavilo prodor i promijenilo tijek rata!

Napad tenkova, stotine granata i gotovo bezizlazna situacija. Travanj 1992. donio je jednu od najtežih bitaka za Livno, ali i preokret koji je spriječio daljnji prodor prema hrvatskoj obali.

Napad koji je prijetio cijeloj regiji

U travnju 1992. godine, svega nekoliko dana nakon pada Kupresa, snage JNA uz pomoć srpskih postrojbi i dobrovoljaca pokrenule su snažan napad na Livno. Cilj je bio jasan, ovladati gradom i otvoriti put prema jugu.

Napad je izveden iz više smjerova, uključujući pravce iz Glamočkog polja i Bosanskog Grahova. Posebno snažan udar uslijedio je 23. travnja 1992. godine, kada su napadači uz podršku teškog topništva pokušali slomiti obranu.

Njihova strategija uključivala je i šire planove. Osvajanje Livna omogućilo bi povezivanje s postrojbama u dolini Neretve te stavljanje pod kontrolu područja prema Splitu, Makarskoj i Sinju, što bi imalo ozbiljne posljedice za cijelu regiju.

Pakleno jutro i gotovo bezizlazna situacija

Rano jutro tog dana obilježila je intenzivna topnička paljba. Granate kalibra 152, 130 i 122 milimetra zasule su Livanjsko polje i okolna sela.

Pod takvim udarom, branitelji su se našli u teškom položaju. Stotine projektila padale su po prvoj crti, a obrana je bila slabo naoružana i bez mogućnosti uzvraćanja.

Ubrzo su se pojavili i tenkovi, uz potporu oko 1200 pješaka. Dvije kolone napredovale su prema ključnim točkama, Donjim Rujanima i Čelebiću. Strah i nesigurnost proširili su se među braniteljima, a situacija je djelovala kritično.

Dolazak Mambi i preokret na bojištu

U trenutku kada se činilo da je sve izgubljeno, na teren su stigli pripadnici taktičke skupine poznate kao Crne mambe, zajedno s drugim dragovoljcima.

Njihov dolazak nije bio slučajan. Nakon smirivanja borbi u Hrvatskoj, formirana je skupina od 222 dobrovoljca, opremljena i iskusna, koja je upućena u Livno.

Zapovjednik skupine Boris Jacović opisao je njihovu snagu riječima:
”Da se prema mojem terenu približavala ovakva utrenirana skupina, izvrsno opremljena, neizmjernog iskustva, puna motiva i odlučnosti, moram priznati da bih razmišljao o tome da je zaustavim svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima da ne prijeđe državnu granicu.”

U odlučujućim trenucima, manja skupina boraca krenula je prema Rujanima gdje su se suočili s nadmoćnijim neprijateljem. Unatoč povlačenju dijela branitelja, borba je brzo eskalirala u bliski okršaj.

Preokret i povlačenje napadača

U žestokim borbama, branitelji su uspjeli zarobiti i uništiti više tenkova, uključujući T55 i T84, te oklopni transporter. Postupno su im se pridružili i drugi borci, čime se linija stabilizirala.

Iako je oko podneva situacija izgledala beznadno, do kraja dana napadači su natjerani na povlačenje, a borbe su se pomaknule dalje od Livna.

Istovremeno, druga skupina boraca uspješno je neutralizirala zasjedu tijekom izviđanja prema Kupresu, uz nekoliko ranjenih.

Rezultat obrane bio je značajan. Uništen je tenk T84 i transporter M60, oštećeno je više vozila, a zarobljeni su i dodatni tenkovi te minobacači. Prema dostupnim podacima, poginulo je gotovo stotinu neprijateljskih vojnika, dok je dio zarobljen.

Svjedočanstvo s druge strane bojišta

O dramatičnim trenucima svjedoči i pukovnik Slavko Lisica, koji je vodio napad. U svojim zapisima opisuje raspad svojih snaga:

”Zbog pojave straha, zavladala je panika.” ”Jedna tenkovska jedinica” pobjegla je iz borbe ”ne zaustavljajući se […] Štoviše, čuda Božjeg, oni se nisu zaustavili ni u Glamoču, prosto su protutnjali kroz grad”, što je rezultiralo ”haosom” Glamočana koji se počeše pripremati za ”veliku bježaniju”. S bojišta se vratio kako bi prijetnjama zaustavio paniku, ali je zbog iste pojave morao pohitati natrag na bojište. Tamo je prijetio uhićenjima, prijekim sudom, vješanjima. Jednom je ”krnji bataljun” (!) izbjeglih livanjskih Srba zamalo kaznio skidanjem do gola: ”O, Bože, rezervisti počeše da se skidaju!” i tjeranjem s bojišta, a drugi put je to doista i učinio! U nadi kako će ponižavanjem motivirati (!?) cijelu minobacačku postrojbu koja je pobjegla, zapovjedio je skidanje ”časne uniforme”. Na njegov šok, ”oni počeše istog momenta da skidaju pantalone i bluze”, a kad je pomislio da će ih naredba za skidanjem gaća zaustaviti, Lisica se opet gorko razočarao: ”stoje onako goli kao od majke rođeni […] bez ponosa, bez gaća”, samo jedan se pobunio, ostali su brže-bolje goli pošli kućama.

Strateška važnost obrane Livna

Obrana Livna imala je dalekosežne posljedice. Spriječen je prodor prema Dalmaciji, a linija bojišta ostala je stabilna godinama.

Kasnije operacije Hrvatske vojske i HVO-a, uključujući Cincar, Zimu 94 i Oluju, temeljile su se upravo na položajima uspostavljenim 1992. godine.

Ukupno je 325 branitelja izgubilo život u obrani Livna, čime je ovo područje postalo jedno od ključnih mjesta ratnih zbivanja.